H. Denzinger- P. Hunermann

ZBIRKA SAŽETAKA VJEROVANJA DEFINICIJA I IZJAVA O VJERI I ĆUDOREĐU

Recenzenti

Prof. dr. sc. Bonaventura Duda Prof. dr. sc. Ivan Golub Prof. dr. sc. Nikola Skalabrin Dr. sc. Ivica Pazin

TEOLOŠKI IZVORI

1

Ureduje i odgovara IVAN ZIRDUM

Izdavač

Karitativni fond UPT »NE ŽIVI ČOVJEK SAMO O KRUHU« ĐAKOVO

Naklada 500 primjeraka

Grafička obrada Marinko Hardi, Đakovo

Tisak

Gradska tiskara, Osijek

HEINRICH DENZINGER PETER HUNERMANN

ZBIRKA SAŽETAKA VJEROVANJA DEFINICIJA I IZJAVA O VJERI I ĆUDOREĐU

ĐAKOVO, 2002.

Naziv izvornika

ENCHIRIDION SYMBOLORUM DEF1N1TIONUM ET DECLARATION UM DE REBUS FIDEI ET MORUM

Njemački prijevod KOMPEND1UM DER GLAUBEN SBEKENNTN1SSE UND K1RCHL1CHEN LEHRENTSCHE1D UNGEN

Njemački izdavač VERLAG HERDER

FREIBURG IM BREISGAU 1991, 37. Auflage Imprimatur

FREIBURG im Breisgau 24. VII. 1991.

Der Generalvikar: Dr. Bechtold

Prijevod s izvornika Prof. dr. sc. LJUDEVIT PLAČKO

Teološka lektura Doc. dr. sc. IVAN ZIRDUM

Jezična lektura Mr. sc. FRANJO GRUIĆ

Korektura

Prof. ZRIN KA KEDAČIĆ Doc. dr. sc. IVAN ZIRDUM

ISBN 953-208-091-0

Knjiga se može naručiti na adresu: Karitativni fond UPT »NE ŽIVI ČOVJEK SAMO O KRUHU« 31400 ĐAKOVO, pp 51 TelVfaks: (031)811-774 e-mail: u.pravi.trenutak@os.hinet.hr www. u. pravi, trenu tak.com

OPĆE KAZALO

Pregled cjelokupne grade . V - X X X V 1 1 1

Uz hrvatsko izdanje . XXXIX

Predgovor njemačkom izdanju XI.

Uvod . XII

Smjernice za teološku upotrebu »Denzingera« XLVIII

Napomene za čitanje . LIH

Prvi dio

SAŽECI VJEROVANJA

JEDNOSTAVNI SAŽECI VJEROVANJA

1 Pismo apostola (etiopska verzija) 1

2 Liturgijski papvrus Balvzeh . 2

3-5 Konstitucija egipatske Crkve, oko 500 . 2

3 a) Koptska verzija: Krsna ispovijest vjere 2

4 b) Etiopska verzija u upitnom obliku 2

5 c) Etiopska verzija u izjavnom obliku 3

6 Krsni sažetak vjerovanja armenske Crkve (Kratki sažetak

vjerovanja) . 3

SLOŽENI SAŽECI VJEROVANJA

I. Trodjelni trojstveni oblik

A. ZAPADNI SAŽECI APOSTOLSKI SAŽETAK VJEROVANJA

10 Hipolit Rimski: Traditio apostolica (latinska verzija) 4

11 Psaltir kralja Aethelstana . 4

12 Codex I.audianus . 5

13 Ambrozije, milanski biskup: Explanatio Svmboli 5

14 Augustin: Propovijed 213 (= Sermo Guelferbvtanus 1)

pri predaji sažetka vjerovanja . 6

15 Petar Krizolog: Propovijedi 57-62 6

16 Tiranije Rufin: Expositio (odn. Commentarius) in svmbolum 6

V

17 Firentinski misal i sakramentar. . 7

19 Niceta, biskup Remesiane: Tumačenje sažetka vjerovanja 7

21 Augustin, Propovijed 215 kod polaganja vjeroispovijesti 7

22 Pseudo-Augustin [Quodvultdeus Kartaški] :

Propovijedi o sažetku vjerovanja 8

23 Ildefons Toledski: De cognitione baptismi 8

25-26 Ulomci jednog od najstarijih galijskih sažetaka vjerovanja 9

27 Missale Gallicanum Vetus: Propovijed [9 Cezarija Arleškog]

o sažetku vjerovanja . 9

28 Pirmin: Zbirka tekstova iz pojedinih kanonskih knjiga 10

29 Antiphonale Benchorense 10

30 Rimski red krštenja 1 1

KRATKI UPITNI OBLICI KRSNOG SAŽETKA VJEROVANJA 36 Sacramentarium Gelasianum 12

B. ISTOČNI SAŽECI LOKALNI SAŽECI VJEROVANJA

40 Euzebije, biskup Cezareje: Pismo svojoj biskupiji, god. 325 . 13

41 Ćiril, biskup Jeruzalema: Kateheze VI-XVIII, oko 348 . 13

42-45 Epifanije, biskup Salamine: Ancoratus, god. 374 . 14

42-43 Kraći oblik . 14

44-45 Dulji oblik . 14

46-47 [Pseudo?] -Atanazijevska »Hermeneia eis to symbolon« 15

48-49 Veliki sažetak vjerovanja armenske Crkve . 16

50 Krsni sažetak vjerovanja iz Antiohije (ulomci) 17

51 Teodor, biskup Mopsuestije: Kateheze I.-X., između 381. i 382 . 18

55 Apophtegmata Makarija Velikog . 18

SAŽECI VJEROVANJA SADRŽANI U ISTOČNIM ZBIRKAMA KANONA

60 Constitutiones Apostolorum, oko 380 . 19

61 Testamentum Domini nostri Jesu Christi 19

62-63 Konstitucije egipatske Crkve 20

64 Canones 1 1 i ppol \ t i 20

II. Dvodjelni trojstveno-kristološki oblik

71-72 Sažetak zvan »Fides Damasi« . 21

73-74 Sažetak vjerovanja »Clemens Trinitas« . 22

75-76 Pseudo-Atanazijev sažetak vjerovanja »Quicumque« 22

Drugi dio

DOKUMENTI CRKVENOG UČITELJSTVA

KLEMENT I. RIMSKI: 92. (88.?) - 101. (97.?)

101-102 Pismo »Dia tas a'ifnidfous« Korinćanima, oko 96 . 25

f Uređenje Crkve / Autoriet Rimske Stolice) 26

ZEFIRIN: 198. (199.?) - 217.

105 Dogmatske izjave Zefirina i Kaliksta (Utjelovljenje Riječi) 26

KORNELIJE: Ožujak 251. - lipanj (rujan?) 253.

108 Pismo »Quantam sollicitudinem« biskupu Ciprijanu Kartaškom

god. 251. (Monarhijski ustroj Crkve) . 27

109 Pismo »Hina de gnos« biskupu Fabiju Antiohijskom,

god. 251. (Crkvena hijerarhija) . 27

STJEPAN I.: 12. (28.?) svibnja 254. - 2. kolovoza 257.

110 Pismo (ulomak) Ciprijanu Kartaškom, god. 256.

(Krštenje krivovjemika) . 28

111 Pismo (ulomak) biskupima Male Azije, god. 256.

(Krštenje krivovjemika) . 28

DIONIZIJE: 22. srpnja 259. (260.?) - 27. (26.?) prosinca 268.

112-115 Pismo (ulomak) Dioniziju, biskupu aleksandrijskom, god. 262.

(Trojstvo / Utjelovljenje Riječi) . 29

MARCELIN: 30. lipnja 295. (296.?) - 25. listopada (15. siječnja) 304. 117-121 Sinoda u ELVIRI (Španjolska), 300.-303.?

(Nerazrješivost ženidbe / Celibat klerika/ Krštenje i potvrda) 30

123 1. sinoda u ARLESU, počela 1. kolovoza 314.

(Krštenje krivovjemika) . 31

1. NICEJSKI SABOR (1. opći): 19. lipnja - 25. kolovoza 325.

125-126 Nicejski sažetak vjerovanja, 19. lipnja 325 . 31

127-129 Kanoni . 32

130 Sinodalno pismo »Epide tes« Egipčanima (Arijeve zablude) 34

JULIJE I.: 6. veljače 337. - 12. lipnja 352.

132 Pismo »Anegnon ta grammata« Antiohijcima, god. 341.

(Prvenstvo Rimske stolice) . 34

133-135 Sinoda u SERDIKI, oko 343. (Uređenje Crkvi/ Prvenstvo

Rimske stolice) . 34

136 Pismo sinode u Serdiki »Quod semper« papi Juliju I., oko 343.

(Prvenstvo Rimske stolice) . 36

LIBERIJE: 17. svibnja 352. - 24. rujna 366.

138-143 Dokumenti pape Liberija u pitanju semiarijanaca, god. 357 . 37

VII

138 a) Pismo »Studens paci« biskupima Istoka, u proljeće 357 . 37

139-140 b) 1. sirmijska vjeroispovijest (351.) koju je potpisao Liberije

god. 357 . 38

141 c) Pismo »Pro deifico« biskupima Istoka, u proljeće 357 . 40

142 d) Pismo »Quia scio« Urzaciju, Valensu i Germiniju, god. 357. • : . ... 40

143 e) Pismo »Non doceo« Vincenciju, god. 357 . 41

DAMAZ I.: 1. listopada 366. - 11. prosinca 384.

144-147 Ulomci iz pisama biskupima Istoka, oko 374. (Trojstvo/ 41

Utjelovljenje Riječi /Protiv apolinarista / Duh Sveti) 42

148 P ismo »Per filium meum« biskupu Paulinu Antiohijskom,

god. 375. (Utjelovljenje Riječi) . 43

149 Pismo »Hoti te apostolike kathedra« biskupima Istoka, oko 378.

(Osuda apolinarizma) . 43

1. CARIGRADSKI SABOR (2. opći): svibanj -30. lipnja 381.

150 Carigradski sažetak vjerovanja . 44

151 Kanoni 9. srpnja 381. (Osuda različitih krivovjerja) 45

152-180 Sinoda u RIMU, god. 382 . 45

152-177 a) »Tomus Damasi«, odnosno Ispovijest vjere biskupu

Paulinu Antiohijskom (Trojstvo / Utjelovljenje Riječi) 45

178-180 b) »Decretum Damasi« (Duh Sveti / Kanon Svetog pisma) 47

SIRICUE: prosinac 384. (12. siječnja 385.?) - 26. studenog 399.

181-185 Pismo »Directa ad decessorem« biskupu Himeriju Taragonskom,

10. veljače 385. (Prvenstvo rimskog biskupa/ Krštenje

krivovjernika /Potreba krštenja /Celibat klerika) 49

186 3. sinoda u KARTAG1, 28. kolovoza 397. (Kanon Sv. pisma) 51

ANASTAZIJE I.: 27. studenog 399.-402. (19. prosinca 401.?)

187- 208 1. sinoda u TOLEDU, rujan 400. (405.?) 51

187 a) Poglavlja (Posveta krizme) . 52

188- 208 b) »Svmbolum Toletanum I (400)« i njegov dulji oblik

»Libellus in modum svmboli« biskupa Pastora iz Palencije (447.) (Ispovijest vjere protiv zabluda priscilijanaca) 52

209 Pismo »Dat mihi« biskupu Veneriju iz Milana, oko 401.

(Pitanje pravovjernosti pape Liberija) 54

INOCENTI. : 21. (22.?) prosinca 402. (401.?) - 12. ožujka 417.

211 Pismo »Etsi tibi« biskupu Viktriciju iz Rouena, 15. veljače 404.

( Krštenje krivovjern ika ) . 54

212-213 Pismo »Consulenti tibi« biskupu Eksuperiju iz Toulouza,

20. veljače 405. (Pomirenje u času smrti /Kanon Sv. pisma) 55

214 Pismo »Magna me gratulatio« Rufu i drugim biskupima

Vili

Makedonije, 13. prosinca 414. (Forma krštenja) . 55

215-216 Pismo »Si instituta ecclesiastica« biskupu Decenciju iz Gubbija,

19. ožujka 416. (Podjelitelj potvrde /Bolesničko pomazanje) 56

217 Pismo »In requirendis« biskupima sinode u Kartagi,

27. siječnja 417. (Prvenstvo Rimske Stolice) . 57

218-219 Pismo »Inter ceteras Ecclesiae Romanae« Silvanu i ostalim očima sinode u Milevi, 27. siječnja 417. (Prvenstvo Rimske stolice /

Nužnost krštenja) . 57

ZOSIM: 18. ožujka 417. - 26. prosinca 418.

221 Pismo »Quamvis Patrum« sinodi u Kartagi, 21. ožujka 418.

(Učiteljski autoritet rimskog biskupa) . 58

222-230 15. (16.) sinoda u KARTAGI, započeta 1. ožujka 418 . 58

(Izvorni grijeh/ Milost) . 59

231 »Epistula tractoria« Istočnim Crkvama, između lipnja i

kolovoza 418. (Izvorni grijeh) . 61

BONIFACUE I.: 29. prosinca 418. - 4. rujna 422.

232 Pismo »Retro maioribus« biskupu Rufu iz Tesalije,

11. ožujka 422. (Prvenstvo Rimske stolice) . 61

233 Pismo »Institutio« biskupima Tesalije, 11. ožujka 422.

(Prvenstvo Rimske stolice) . 6 1

234-235 Pismo »Manet beatum« Rufinu i ostalim biskupima

Makedonije itd . , 11. ožujka 422. (Prvenstvo Rimske stolice) 62

CELESTINL: 10. rujna 422. - 27. srpnja 432.

236 Pismo »Cuperemus quidem« biskupima pokrajina Vienne

i Narbone, 26. srpnja 428. (Ponovno pomirenje na času smrti) 62

237 Pismo »Apostolici verba« biskupima Galije, svibanj 431.

(Augustinov autoritet) . 63

238-249 Pseudo-celestinsko poglavlje, odnosno »Indiculus« (Milost) 63

EFEŠKI SABOR (3. opći): 22. lipnja - rujna 431.

250-264 1. sjednica ćirilovaca, 22. lipnja 43 1 . 68

250-251 a) 2. pismo Ćirila Aleksandrijskog Nestoriju

(»Katafliarousimen«) (Utjelovljenje Sina Božjega) 68

251a-251e b) 2. Nestorijevo pismo Cirilu (»Tas men kath' hemon hybreis«)

(Sjedinjenost naravi u Kristu) 69

252-263 c) Anateme Ćirila Aleksandrijskog koje su pridodane pismu sinode u Aleksandriji »Tou soteros hemon« Nestoriju (= 3. Cirilovo pismo Nestoriju) (Sjedinjenost naravi u Kristu) 71

264 d) Saborska odluka protiv Nestorija. . 72

IX

265-266 6. sjednica Ćirilovih pristaša, 22. srpnja 431. (Nicejski

sažetak vjerovanja) . 73

267-268 2. sjednica Ćirilovih pristaša, 31. kolovoz (?) 431.:

Saborsko pismo (Osuda pelagijanstva) 73

KSISTO (SIKSTO) III.: 31. srpnja 432. - 19. (18.?) kolovoza 440. 271-273 Usaglašena izjava Ćirila Aleksandrijskog i

biskupa antiohijske Crkve, proljeće 433. (Dvije naravi u Kristu) 74

LEON I. VELIKI: 29. rujna 440. - 10. studenog461.

280-281 Pismo »Ut nobis gratulationem« biskupima u Kampaniji,

Picena i Tuskije, 10. listopada 443. (Uzimanje kamata) 75

282 Pismo »Quanta fraternitati« biskupu Anastaziju Tesalskom,

god. 446 (?) (Crkvena hijerarhija i monarhija) . 75

283-286 Pismo »Quam laudabiliter« biskupu Turibiju iz Astorge,

21. srpnja 447. (Zablude priscilijanaca / Trojstvo /Narav ljudske

duše / Narav đavla) . 75

290-295 Pismo »Lectis dilectionis tuae« biskupu Flavijanu iz Carigrada,

(»Tomus II] Leonis«), 13. lipnja 449. (Utjelovljenje Riječi) 77

296-299 Pismo »Licet per nostros« Julijanu iz Kosa, 13. lipnja 449.

(Utjelovljenje Riječi) . 79

KALCEDONSKI SABOR (4. opći): 8. listopada - početak studenog 451. 300-303 5. sjednica, 22. listopada 451.: Kalcedonski sažetak vjerovanja

(Naravi u Kristu) . 81

304-305 7. (15.) sjednica: Kanoni (Simonija/ Mješovite ženidbe /

Primanje krštenja u krivovjerju) . 83

306 Sinodalno pismo »Eplesthe haraš« papi Leonu I.,

početak studenog 451. (Prvenstvo Rimske Stolice) 83

308-310 Pismo »Sollicitudinis quidem tuae« biskupu Teodoru iz Frejusa

(južna Francuska), 1 1 . lipnja 452. (Sakramentpokore) 84

311-316 Pismo »Regressus ad nos« biskupu Niceti iz Akvileje,

21. ožujka 458. (Ženidba /Krštenje) . 85

317-318 Pismo »Promisisse me memini« caru Leonu I.,

17. kolovoza 458. (Naravi u Kristu) . 86

319-320 Pismo »Frequenter quidem« biskupu Neu iz Ravene,

24. listopada 458. (Krštenje krivovjernika) . 87

321-322 Pismo »Epistolas fraternitatis« biskupu Rustiku iz Narbonne,

god. 458. ili 459. (Redovnički zavjeti) . 88

323 Pismo »Magna indignatione« biskupima Kampnije itd.,

6. ožujka 459. (Tajna ispovijed) . 88

325-329 Statuta Ecclesiae Antiqua, sredina ili svršetak 5.

stoljeća (Provjera vjere prije biskupskog posvećenja /

Posvećenje polaganjem ruku) . 89

X

SIMPLICIJE: 3. ožujka 468. - 10. ožujka 483.

330-342 Sinoda u ARLESU, god. 473.: Pismo podlaganja svećenika

Lucida (Milost i predodredenje) 90

343 Pismo »Quantum presbvterorum« biskupu Akaciju iz Carigrada,

10. siječnja 476. (Autoritet rimskih biskupa i općih sabora) 92

FELIKS II. (III.): 13. ožujka 483. - 1. ožujka 492.

345 Pismo »Quoniam pietas« caru Zenonu, 1. kolovoza 484.

(Sloboda Crkve) . 93

GELAZIJE I.: 1. ožujka 492. - 21. studenog 496.

347 Pismo »Famuli vestrae pietatis« caru Anastaziju I.,

god. 494. (Dvostruka vlast na zemlji) . 93

348 Sinoda u RIMU: Dokumenti o odrješenju Misena,

13. svibnja 495. (Ovlaštenje Crkve za opraštenje grijeha) 94

349 Sporazum »Ne forte« o kazni anateme, god. 495.

(Opraštanje grijeha) 95

350-354 »Decretum Gelasianum«, odnosno dekretalno pismo o

priznavanju i nepriznavanju knjiga, vrijeme nesigurno (Prednost Rimske stolice /Autoritet općih sabora /

Knjige vjernika i nevjernika) 96

355 Sporazum »Necessarium quoque« protiv Eutiha i Nestorija,

vrijeme nesigurno (Naravi u Kristu) . 98

ANASTAZIJE II.: 24. studenog 496. - 17. (19.?) studenog 498.

356 Pismo »Exordium pontificatus mei« caru Anastaziju I.,

svršetak 496. (Dijeljenje sakramenata po odijeljenima) 98

357-359 Pismo »In prolixitate epistolae« biskupu Laure nciju iz Lignida

(Ilirija), god. 497. (Sažetak vjerovanja) . 99

360-361 Pismo »Bonum atque iucundum« biskupima Galije,

23. kolovoza 498. (Porijeklo duša /Izvorni grijeh) 100

SIMAH: 22. studenog 498. - 19. srpnja 514.

362 Pismo »Ad augustae memoriae« caru Anastaziju I.,

između 506. i 512. (Dvostruka vlast na zemlji) 101

HORMIZDA: 20. srpnja 514. - 6. kolovoza 523.

363-365 »Libellus fidei« pape Hormizde poslan u Carigrad

11. kolovoza 515. (Ispovijest vjere protiv kristoloških zabluda) 102

366 Pismo »Sicut ratione« afričkom biskupu Posesoru,

13. kolovoza 520. (Autoriteti u pitanjima učenja o milosti) 103

367-369 Pismo »Inter ea quae« caru Justinu, 26. ožujka 521.

(Trojstvo / Utjelovljenje Riječi) 103

XI

FELIKS III. (IV.): 12. srpnja 526. - 22. rujna 530.

370- 397 2. sinoda u ORANGE-u, počela 3. srpnja 529 . 105

370 a) Predgovor. . 105

371- 395 b) Kanoni (Izvorni grijeh/ Milost) 105

396-397 c) Zaključna riječ koju je sastavio biskup Cezarije Arleški

(Milost / Sloboda / Predodređenje) 110

BONIFACUEII.: 22. rujna 530. - 17. listopada 532.

398-400 Pismo »Per filium nostrum« biskupu Cezariju Arleškom,

25. siječnja 531. (Potvrđivanje 2. sinode u Orangeu) 111

IVAN II.: 2. siječnja 533. - 8 svibnja 535.

401-402 Pismo »Olim quidem« senatorima Carigrada, ožujak 534.

(Komunikacija vlastitosti / Sažetak kristologije) 112

VIGILUE: (29. ožujka) 11. studenog 537. - 7. lipnja 555.

403-411 Edikt cara Justinijana carigradskom patrijarhu Menasu, objavljen na sinodi u Carigradu, god. 543.

(Anateme protiv Origena) . 114

412-415 Pismo »Dumin sanctae« sveukupnom narodu Božjem,

5. veljače 552. (Sažetak vjerovanja pape Vigilija) 115

416-420 Konstitucija (I) »Inter innumeras sollicitudines«

o »Tri poglavlja« caru Justinijanu, 14. svibnja 553.

(Zablude nestorijanstva) . 116

2. CARIGRADSKI SABOR (5. opći): 5. svibnja - 2 . lipnja 553.

421-438 8. sjednica, 2. lipnja 553.: Kanoni

(Anateme o »Tri poglavlja«) . 117

PELAGIJEI. : 16. travnja 556. - 3 . (4.?) ožujka 561.

441-443 Pismo »Humani generis« kralju Hildebertu I., 3. veljače 557.

(»Fides Pelagii«) . 1 22

444 Okružnica »Vas electionis« sveukupnom narodu Božjem,

oko 557. (Autoritet općih sabora) . 124

445 Pismo »Admonemus ut« biskupu Gaudenciju iz Volterre,

između rujna 558. i 2. veljače 559. (Forma krštenja) 125

446 Pismo »Adeone te« biskupu (Ivanu], početkom 559.

(Jedinstvo s Apostolskom Stolicom) 125

447 Pismo »Relegentes autem« patriciju Valerijanu, ožujak ili

početak travnja 559. (Papa kao tumač saborskih dekreta) 126

IVAN III.: 17. srpnja 561. - 13. srpnja 574.

451-464 1. sinoda u BRAGI (Portugal) počela 1. svibnja 561.:

anateme protiv priscilijanaca i dr. (Trojstvo /Krist /

Stvaranje / Upravljanje svijetom) . 126

XII

PELAGIJE II.: 26. studenog 579. - 7. veljače 590.

468-469 Pismo »Dilectionis vestrae« odijeljenim biskupima Istre,

god. 585. ili 586. (Jedinstvo s Rimskom stolicom) 128

470 3. sinoda u TOLEDU, počela 8. svibnja 589.:

Ispovijest kralja Rekareda (Trojstvo) 129

GRGUR I. VELIKI: 3. rujna 590. - 12. ožujka 604.

472 Pismo »Consideranti mini« partrijarhama, veljače 591.

(Autoritet općih sabora) . 130

473 P ismo »O quam bona« biskupu Vigiliju Arteškom,

12. kolovoza 595. (Simonija) . 130

474-476 Pismo »Sicut aqua« patrijarhu Eulogiju iz Aleksandrije,

kolovoz 600. (Znanje Kristove duše) 131

477 Pismo »Litterarum tuarum jDrimordia« biskupu Serenu iz

Marseillea, listopad 600. (Štovanje slika svetaca) 132

478-479 Pismo »Quia caritati nihil« biskupima Iberije (Gruzije)

oko 22. lipnja 601. (Krštenje i posvećenje krivovjernika /

Hipostatsko sjedinjenje) . 133

480 Pismo »Qui sincera« biskupu Pashaziju iz Napulja,

studeni 602. (Tolerancija) . 134

HONORIJE I.: 27. listopada 625. - 12. listopada 638.

485-486 4. sinoda u TOLEDU, počela 5. prosinca 633.: Poglavlje

(Trojstveno-kristološka vjeroispovijest /Ivanovo Otkrivenje) 134

487 Pismo »Scripta fraternitatis« patrijarhu Sergiju iz Carigrada,

god. 634. (Dvije volje i djelovanja u Kristu) 135

488 Pismo »Scripta dilectissimi filii« Sergiju iz Carigrada,

god. 634. (Dva djelovanja u Kristu) 136

490-493 6. sinoda u TOLEDU, počela 9. siječnja 638.

(Trojstvo / Utjelovljenje Riječi) . 137

IVAN IV.: 24. prosinca 640. - 12. listopada 642.

496-498 Pismo »Dominus qui dixit« caru Konstantinu III.

(Obrana pape Honorija), proljeće 641 . 138

MARTIN I.: 5. (?) srpnja 649. - 17. lipnja 653. (16. rujna 655.)

500- 522 Sinoda u LATERANU, 5.-31. listopada 649 139

500 a) Sažetak vjerovanja (Dvije volje i djelovanja u Kristu) 140

501- 522 b) Kanoni (Trojstveno-kristološke zablude)

ADEODAT II.: 11. travnja 672. - 17. (16.?) lipnja 676.140 525-541 11. sinoda u TOLEDU, počela 7. studenog 675.:

Sažetak vjerovanja (Trojstvo / Utjelovljenje Riječi /

Otkupljenje / Sudbina čovjeka nakon smrti) • 144

AGATON: 27. lipnja 678. - 10. siječnja 681.

XIII

542-545 Pismo »Consideranti mini« caru, 27. ožujka 680.

(Trojstvo / Utjelovljenje Riječi) 149

546-548 Sinoda u RIMU: sinodalno pismo »Omnium bonorum spes« caru,

27. ožujka 680. (Trojstvo / Utjelovljenje Riječi) 151

3. CARIGRADSKI SABOR (6. opći): 7. studenog 680. - 16. rujna 681. 550-552 13. sjednica, 28. ožujka 681.

(Osuda monoteleta i pape Honorija I.) 152

553-559 18. sjednica, 16. rujna 681. (Definicija o dvije volje

i o djelovanjima u Kristu) . 153

LEON II.: 17. kolovoza 682. - 3. srpnja 683.

561-563 Pismo »Regi regum« caru Konstantinu IV., otprilike kolovoz 682.

(Potvrđivanje odluka 3. carigradskog sabora) 155

BENEDIKT II.: 26. lipnja 684. - 8. svibnja 685.

564 14. sinoda u TOLEDU, 14.-20. studenog 684.

(Naravi u Kristu) 156

SERGIJE I.: 15. prosinca 687. - 8. rujna 701 .

566-567 15. sinoda u TOLEDU, počela 11. svibnja 688.: Julijanova

obrana (Trojstvo / Utjelovljenje Riječi) 157

568-575 16. sinoda u TOLEDU, počela 2. svibnja 693.:

Sažetak vjerovanja (Trojstvo /Utjelovljenje Riječi/

Uskrsnuće mrtvih /Kristova Crkva) . 158

GRGURU.: 19. svibnja 715. - 11. veljače 731.

580 Pismo »Desiderabilem mihi« Bonifaciju, 22. studenog 726.

(Forma i djelitelj krštenja) 161

581 Pismo »Ta grammata« caru Leonu III. između 726. i 730.

(Štovanje slika svetaca) . 1 62

GRGUR III.: 18. ožujka 731. - 28.(29.?) studenog 741.

582-583 Pismo »Magna nos habuit« biskupu Bonifaciju, oko 732.

(Krštenje /Misna žrtva za umrle) . 162

ZAHARIJA: 10. (3.?) prosinca 741. - 22. (15.?) ožujka 752.

586 Pismo »Suscipientes sanctissimae fraternitatis« nadbiskupu

Bonifaciju iz Mainza, 5. studenog 744. (Simonija) 163

587 Sinoda u RIMU, 3. sjednica, 25. listopada 745.

(Kristov silazak u podzemlje) . 164

588 Pismo »Virgilije i Sedonije« nadbiskupu Bonifaciju iz Mainza,

1. srpnja 746. (745.?) (Nakana i forma krštenja) _ 164

589 Pismo »Sacris liminibus« nadbiskupu Bonifaciju iz Mainza,

1. svibnja 748. (Nakana i forma krštenja) . 164

XIV

STJEPAN II. (III.): 26. ožujka 752. - 26. travnja 757.

592 Odgovori iz Quiercya (Oisea), god. 754. (Forma krštenja) 165

HADRIJAN I.: 9. veljače 772 - 25. prosinca 795.

595-596 Pismo »Institutio universalis« španjolskim biskupima, između

785. i 791. (Zabluda adopcijanaca /Predodređenje) 165

2. NICEJSKI SABOR (7. opći): 24. rujna - 23. listopada 787.

600-603 7. sjednica, 13. listopada 787. (Definicija o svetim slikama) 166

604-609 8. sjednica, 23. listopada 787. (Izbori za svete službe / Osude) 168

610-611 Pismo »Si tamen licet« biskupima Španjolske, između 793. i 794. (Zablude adopcijanstva)

612-615 Sinoda u FRANKFURTU (Majna), otprilike lipanj 794 . 169

612-614 a) Sinodalno pismo francuskih biskupa španjolskim

biskupima (Pobijanje adopcijanstva) 170

615 b) Kapitulari sinode (Osuda adopcijanaca) 170

LEON III.: 27. prosinca 795. - 12. lipnja 816.

616-619 Sinoda u FR1AULU, god. 796. ili 797.: sažetak vjerovanja

(Trojstvo /Kristovo sinovstvo) . 171

LEON IV.: 10. travnja 847. - 17. srpnja 855.

620 Sinoda u PAV1J1, god. 850. (Bolesničko pomazanje) 172

621-624 Sinoda u QU1ERCYU, svibanj 853. (Sloboda/

Predodređenje) . 1 73

625-633 Sinoda u VALENCIJI, 8. siječnja 855. (Predodređenje) 174

NIKOLA I.: 24. travnja 858. - 13. studenog 867.

635-637 Sinoda u RIMU, god. 862. (Zablude teopasijanaca /

Djelovanje krštenja) . 1 77

638-642 Pismo »Proposueramus quidem« caru Mihajlu, 28. rujna 865. 178

(Neovisnost Crkve i Apostolske Stolice) 179

643-648 Odgovori »Ad consulta vestra« Bugarima, 1 3. studenog 866.

(Oblik ženidbe /Oblik i djelitelj krštenja /Sloboda vjere /• 180

Priznanje pod mučenjem) . 181

HADRIJAN II.: 14. prosinca 867. - 14. prosinca 872.

4. CARIGRADSKI SABOR (8. opći): 5. listopada 869. - 28. veljače 870. 650-664 10. sjednica, 28. veljače 870.: Kanoni (Predaja /Štovanje 182

slika svetaca / Jedinstvenost ljudske duše / Vodstvo Crkve /

Prvenstvo Rimske Stolice) . 184

XV

IVAN VIIL: 14. prosinca 872. - 16. prosinca 882.

668 Pismo »Unumest« knezovima Sardinije, oko rujna 873.

(Ropstvo) . 186

STJEPAN V. (VI.): rujan 885. - 14. rujan 891.

670 Pismo »Consuluisti de infantibus« nadbiskupu Ludbertu

iz Mainza, između 887. i 888. (»Božji sudovi«) . 187

IVAN XV.: kolovoz 985. -ožujak 996.

675 Enciklika »Cum conventus esset« biskupima i opatima

Francuske i Njemačke, 3. veljače 993. (Štovanje svetaca) 188

LEON IX.: 12. veljače 1049. - 19. travnja 1054.

680-686 Pismo »Congratulamur vehementer« Petru, antiohijskom

patrijarhu, 13. travnja 1053. (sažetak vjerovanja) 189

687-688 Pismo »Ad splendidum nitentis« Petru Damianiju, god. 1054.

(Spolne zablude) . 191

NIKOLA II.: 6. prosinca 1058. - 27. srpnja 1061.

690 Sinoda u RIMU, god. 1059. (Ispovijest vjere u euharistiju:

Berengar iz Toursa) . 192

691-694 Sinoda na LATERANU, travanj 1060. (Simonistička ređenja) 193

ALEKSANDARII.: 1. listopada 1061. - 21. travnja 1073.

695 Pismo »Super causas« biskupu Reinaldu iz Coma,

god . 1063. (»Božji sudovi«) . 194

698 Pismo »Licet ex« knezu Landolfu iz Beneventa, god. 1065.

(Tolerancija) . 1 95

GRGUR VII.: 22. travnja 1073. - 25. svibnja 1085.

700 Sinoda u RIMU: sažetak vjerovanja Berengara iz Toursa,

11. veljače 1079. (Euharistijska prisutnost Kristova)

URBAN II.: 12. ožujka 1088. - 29. srpnja 1099.

701 Pismo »Debent subditi« biskupu Petru iz Pistoie i opatu 195

Ristiku iz Vallombrose, god. 1088. (Simonistička ređenja)

702 Pismo »Gaudeamus filii« Lanzu, Rudolvu i dr.,

1. veljače 1091. (Simonistička ređenja) 196

703 Sinoda u BENEVENTU, počela 18. ožujka 1091.

(Sakramentalni karakter đakonata) . 196

PASHAL II.: 14. kolovoza 1099. - 21. siječnja 1118.

704 Sinoda na LATERANU, korizma 1102.

(Poslušnost prema Crkvi) . 197

XVI

705 Sinoda u GUASTALL1, 22. listopada 1106.

(Krivovjernička i simonistička ređenja) 197

706-708 Sinoda na LATERANU, 7. ožujka 1110.

(Pljačkanje brodolomaca / Simonija) 198

KALIKST II.: 2. veljače 1119. - 13. prosinca 1124.

1. LATERANSKI SABOR (9. opći): 18. - 27. ožujka (6. travnja?) 1123. 710-712 Kanoni, 27. ožujka 1123. (Simonija /Celibat/ Investitura) 198

INOCENT II.: 14. veljače 1130. - 24. rujna 1143.

2. LATERANSKI SABOR (10. opći): počeo 4. travnja 1139.

715-718 Kanoni (Simonija / Uzimanje kamata / Sakramenti) 199

721-739 Sinoda u SENSU, počela 2. srpnja 1140. (1141.?)

(Zablude Petra Abelarda) . 20 1

741 Pismo »Apostolicam Sedem« biskupu iz Cremone, vrijeme

nesigurno (Krštenje željom) . 202

EUGEN III.: 15. veljače 1145. - 8. srpnja 1153.

745 Sinoda u REIMSU, počela 21. ožujka 1148. (Trojstvo) 203

ALEKSANDAR III.: 7. rujna 1159. - 30. kolovoza 1181.

747 Sinoda u TOURSU, počela 19. svibnja 1163.

(Uzimanje kamata) . 204

748 P ismo »Ex litteris tuis« sultanu koji stoluje u Ikoniju,

god. 1169. (Tijelo Marijino) . 205

749 P ismo »Cum in nostra« nadbiskupu Wilhelmu iz Sensa,

28. svibnja 1170.

(Zabluda Petra Lombarda o Kristovu čovještvu) 205

750 Pismo »Cum Christus« nadbiskupu Wilhelmu iz Reimsa,

18. veljače 1177. (Zabluda o Kristovu čovještvu) . 205

3. LATERANSKI SABOR (11. opći): 5. - 19. (22.?) ožujka 1179.

751 3. sjednica, 19. ili 22. ožujka: poglavlje (Simonija) 206

753 Pismo »In civitate tua« nadbiskupu Genove, vrijeme

nesigurno (Nedozvoljeni kupoprodajni ugovor) 206

754 Pismo »Ex publico instrumento« biskupu iz Brescie,

vrijeme nesigurno (Ženidbena veza) . 207

755-756 Pismo (ulomci) »Verum post« nadbiskupu Salerna, vrijeme

nesigurno (Ženidbena privola) . 207

757-758 Pismo (ulomci) biskupu Ponciju iz Clermonta (?), vrijeme

nesigurno (Forma krštenja) . 208

LUCIJE III.: 1. rujna 1181. - 25 studenog 1185.

760-761 Sinoda u VERONI, svršetak listopada _ početak studenog

1184. (Zablude laičkih sekti o ovlastima hijerarhije) 208

XVII

762 Pismo »Dilectae in Christo« biskupu Simonu Meauxu,

vrijeme nesigurno (Kastracija) 209

URBAN III.: 25. studenog 1185. - 19. /20. listopada 1187.

764 Pismo »Consuluit nos« svećeniku iz Brescie, vrijeme

nesigurno (Uzimanje kamata) . 209

INOCENT III.: 8. siječnja 1198. - 16 srpnja 1216.

766 Pismo »Cum apud sedem« nadbiskupu Ymbertu iz Arlesa,

15. srpnja 1198. (Sakramentalni oblik ženidbe) 210

767 Pismo »Sicut univesitatis« konzulu Acerbu iz Firence,

30. listopada 1198. (Dvostruka vlast na zemlji) 210

768-769 Pismo »Quanto te magis« biskupu Ugu iz Ferrare, 1. svibnja

1199. (Ženidbena veza / Pavlovska povlastica) 211

770-771 Pismo »Cum ex iniuncto« stanovnicima Metza, 12. srpnja

1199. (Tumačenje Sv. pisma / Crkveno učiteljstvo) 211

772-773 Konstitucija »Licet perfidia ludaeorum«, 15. rujna 1199.

(Tolerancija) . 211

774-775 Pismo »Apostolicae Sedis primatus« carigradskom patrijarhu,

12. studenog 1199. (Prvenstvo Rimske Stolice) 213

776 Pismo »Ex parte tua« biskupu Modene, god. 1200 . 215

777-779 Pismo »Gaudemus in Domino« biskupu iz Tiberiasa,

početak 1201. (Ženidba pogana / Pavlov ska povlastica) 215 780-781 Pismo »Maiores Ecclesiae causas« nadbiskupu Ymbertu iz

Arlesa, svršetak 1201. (Učinak krštenja) . 215

782-784 Pismo »Cum Marthae circa« nadbiskupu Ivanu iz Lyona,

29. studenog 1202. (Sakramentalna forma euharistije /

Elementi euharistije / Voda i misno vino) 216

785 Pismo »Cum venisset« nadbiskupu Baziliju iz Tarnova

(Bugarska), 25. veljače 1204. (Djelitelj krizme) . 217

786 Pismo »Ex parte tua« nadbiskupu Andriji iz Lunda,

12. siječnja 1206. (Prestanak valjane ženidbe

redovničkim zavjetom) . 2 1 9

787 Pismo »Non ut apponeres« nadbiskupu Thoriasu iz

Trondheima (Norveška), 1. ožujka 1206. (Materija krštenja) 219

788 Pismo »Debitum officii pontificalis« biskupu Bertoldu (odnosno Bertrandu) iz Metza, 28. kolovoza 1206.

(Djelitelj krštenja /Krštenje željom) . 219

789 Pismo »De homine qui« voditeljima rimskog bratstva,

22. rujna 1208. (Fingirano misno slavlje) . 220

790-797 Pismo »Eius exemplo« nadbiskupu Tarragone, 18. prosinca221

1208. (sažetak vjerovanja za valdenze) . 220

798 Pismo »In quadam nostra« biskupu Ugu iz Ferrare,

5. ožujka 1209. (Voda u misnom vinu) . 223

799 Pismo »Licet apud« biskupu Heinrichu iz Strassboura,

9. siječnja 1212. (»Božji sudovi«) . 224

XVIII

4. LATERANSKI SABOR (12. opći): 11.-30. studenog 1215.

800-802 Pogl. 1. Katolička vjera (Definicija protiv albingenza

i katara) . 224

803-808 Pogl. 2. Zablude Joakima iz Fiore (Trojstvo) 225

809 Pogl. 3. O krivovjernicima [valdenzimaj

(Kanonsko poslanje) . 228

810 Pogl. 4. Oholost grka u odnosu na \aXmsf Preziranje latinskog

obreda) . 228

811 Pogl. 5. Čast patrijarha (Prvenstvo Rimske stolice) • 229

812-814 Pogl. 21. Vršenje ispovijedi, čuvanje tajne od strane svećenika

i primanje pričesti za Uskrs 229

815 Pogl. 22. Bolesnici se moraju prije brinuti za dušu nego li

za tijelo . 230

816 Pogl. 41. Potrebna je dobra vjera kod zaposijedanja 230

817 Pogl. 51. Zabrana tajnih ženidbi . 230

818-819 Pogl. 62. Relikvije svetaca (Postupak s relikvijama /Zloporabe

kod oprašta) . 23 I

820 Pogl. 63. Simonija . • . 23 1

HONORIJE III.: 18. srpnja 1216. - 18. ožujka 1227.

822 Pismo »Perniciosus valde« nadbiskupu Olafu iz Uppsale,

13. prosinca 1220. (Voda u misnom vinu) . 232

GRGUR IX.: 19. ožujka 1227. - 22. kolovoza 1241 .

824 Pismo »Ab Aegvptiis argenta« pariškim teolozima,

7. srpnja 1228. (Teološka terminologija i predaja) 232

825 Pismo »Consultationi tuae« nadbiskupu Bariju, 12. studenog

1231. (Sakramentalni pečat kod ređenja) . 233

826 Pismo »Presbvter et diaconus« biskupu Olafu iz Lunda,

9. prosinca 1232. (Materija i forma ređenja) 233

827 Dekret u ulomcima »Si condiciones« između 1227. i 1234.

(Nevaljalost braka pod uvjetom) . 234

828 Pismo »Naviganti vel« bratu R., između 1227. i 1234.

(Uzimanje kamata) . 234

829 Pismo »Cum sicut ex« nadbiskupu Sigurdu iz Trondheima

(Norveška), 8. srpnja 1241. (Materija krštenja) . 234

INOCENT IV.: 25. lipnja 1243. - 7. prosinca 1254.

1. LYONSKI SABOR (13. opći): 28. lipnja - 17. srpnja 1245.

830-839 Pismo »Sub catholicae professione« biskupu Tuskuluma, izaslaniku Apostolske stolice kod Grka, 6. ožujka 1254.

(Obredi i doktrina) . 235

XIX

ALEKSANDAR IV.: 12. prosinca 1254. -25. svibnja 1261.

840-844 Pismo »Romanus Pontifex de summi«,

5. listopada 1256. (Zablude IVilhelma od St. Amoura) 237

URBAN IV.: 29. kolovoza 1261. - 2. listopada 1264.

846-847 Bula »Transiturus de hoc mundo«, 11. kolovoza 1264.

(Euharistija kao spomen na Krista i hrana duše) 238

KLEMENT IV.: 5. veljače 1265. - 29 studenog 1268.

849 Pismo »Quanto sincerius« nadbiskupu Maurinu iz Narbonne,

28. listopada 1267. (Prisutnost Kristova u euharistiji) 239

GRGURX.: 1. rujna 1271. - 10 siječnja 1276.

2. LYONSKI SABOR (14. opći): 7. svibnja - 17. srpnja 1274.

850 2. sjednica, 18. svibnja 1274.: Konstitucija o uzvišenom

Trojstvu i katoličkoj vjeri (Izlazak Duha Svetoga) 240

851-861 4. sjednica, 6. srpnja 1274.: Pismo cara Mihajla papi Grguru

(Ispovijest vjere) . 240

BONIFACIJE VIII.: 24. prosinca 1294. - 11. listopada 1303.

866 Bula »Saepe sanctam Ecclesiam«, 1. kolovoza 1296.

(Zablude »braće novog duha«) . 243

868 Bula »Antiquorum habet«, 22. veljače 1300 (Oprosti) 243

870-875 Bula »Unam sanctam«, 18. studenog 1302.

(Jednost i ovlast Crkve) . 244

BENEDIKT XI.: 22. listopada 1303. - 7. srpnja 1304.

880 Konstitucija »Inter cunctas sollicitudines«, 17. veljače 1304.

(Ponavljanje ispovijedi) 246

KLEMENT V.: 5. lipnja 1305. -20. travnja 1314.

VIENNSKI SABOR (15. opći): 16. listopada 1311. - 6. svibnja 1312.

891-908 3. sjednica, 6. svibnja 1312 . 246

891-899 a) Konstitucija »Ad nostrum qui« (Zablude begarda i begina) 247

900-904 b) Konstitucija »Fidei catholicae« (Zablude pripisane

Petru Ivanu ( Ili viju) . 248

906 c) Konstitucija »Ex gravi ad Nos« (Uzimanje kamata) 250

908 d) Konstitucija »Exivi de paradiso« (Zavjet franjevačkog

siromaštva) . 250

IVAN XXII.: 7. kolovoza 1316. - 4. prosinca 1334.

910-916 Konstitucija »Gloriosam Ecclesiam«, 23. siječnja 1318.

(Crkva i sakramenti, protiv fraticeUa) . 250

921-924 Konstitucija »Vas electionis«, 24. srpnja 1321.

(Zablude Ivana de Polliaco) . 252

XX

925-926 Pismo »Nequaquam sine dolore« Armencima,

21. studenog 1321. (Sudbina umrlih) . 253

930-931 Konstitucija »Cum inter nonnullos«, 12. studenog 1323.

(Zablude spiritualista o Kristovom siromaštvu) 253

941-946 Konstitucija »Licet iuxta doctrinam« biskupu iz VVorcestera,

23. listopada 1327. (Zablude Marsilija iz Padove) . 254

950-980 Konstitucija »In agro dominico«, 27. ožujka 1329.

(Zablude učitelja Eckharta) . 255

990-991 Bula »Ne super his«, 3. prosinca 1334. (Opoziv Ivana XXII.) 260

BENEDIKT XII.: 20. prosinca 1334. - 25. travnja 1342.

1000-1002 Konstitucija »Benedictus Deus«, 29. siječnja 1336.

(Gledanje Boga /Pakao /Opći sud) 261

1006-1020 Dopis »Cum dudum« Armencima, kolovoz 1341.

(Zablude Armenaca) . 262

KLEMENT VI.: 7. svibnja 1342. - 6. prosinca 1352.

1025-1027 Jubilejska bula »Unigenitus Dei Filius«, 27. siječnja 1343.

(Milosno blago Crkve) . 264

1028-1049 Opoziv Nikole iz Autrecourta, 25. studenog 1347 . 265

1050-1085 Pismo »Super quibusdam« Mekhitaru (= tješitelju),

katolikosu Armenaca, 29. rujna 1351. (Prvenstvo Rimske stolice /

Mjesto čišćenja /Materija i djelitelj krizme /Doktrinarne

razlike u odnosu na Armence) . 267

URBAN V.: 28. rujna 1362. -19. prosinca 1370.

1087-1097 Opoziv koji je nametnut Dioniziju Foullechatu konstitucijom

»Ex supernae clementiae« od 23. prosinca 1368 . 271

1087-1094 a) Prvi opoziv (31. siječnja 1365.) 271

1095-1097 b) Izjave dodane drugom opozivu (12. travnja 1369.) 272

GRGUR XI.: 30. prosinca 1370. - 26. /27. ožujka 1378.

1101-1103 Pismo kardinala Inkvizicije nadbiskupu Tarragone i Saragoze,

8. kolovoza 1371. (Zablude Petra Banageta i Ivana iz Latone) 272

1110-1116 Bula »Salvator humani generis« nadbiskupu Rige i njegovim sufraganima, 8. travnja 1374.

(Krivi pravni principi u »Saksonskom ogledalu«) 273

1121-1139 Zablude Ivana Wyclifa, osuđene u pismu »Super periculosis«

biskupima Canterburva i Londona, 22. svibnja 1377. 274

BONIFACIJEIX.: 2. studenog 1389. - 1. listopada 1404.

1145-1146 Papine bule koje se odnose na pravnu povlasticu samostana St. Osyth u Essexu, za dodjeljivanje viših redova, god. 1400. i 1403. - . 277

XXI

1145 a) Bula »Sacrae religionis«, 1. veljače 1400 . 277

1146 b) Bula »Apostolicae Sedis«, 6. veljače 1403 . 278

GRGURXII.: 30 studenog 1406. - 4. srpnja 1415.

SABOR U KONSTANZU (16. opći): 5. prosinca 1414. - 22. travnja 1418. 1151-1195 8. sjednica, 4. svibnja 1415.: Dekret pape Martina V. potvrđen

22. veljače 1418. (Zablude Ivana Wyclifa) . 279

1198-1200 13. sjednica, 15 lipnja 1415.: Dekret »Cum in nonnullis« pape Martina V. potvrđen 1. rujna 1425.

(Pričest pod prilikama kruha) . 284

1201-1230 15. sjednica, 6. srpnja 1415.: Dekret pape Martina V.

potvrđen 22. veljače 1418. (Zablude Ivana Husa) 285

1235 15. sjednica, 6. srpnja 1415.: Dekret »Quilibet tvrannus«

( Ubojstvo tiranina) . • . 289

MARTIN V.: 11. studenog 1417. - 20. veljače 1431.

1247-1279 Bula »Inter cunctas«, 22. veljače 1418.

(Upitnik za wiklifovce i husite) . 289

1290 Bula »Gerentes ad vos« opatu cistercitskog samostana

u Altzellu u Saskoj, 16. studenog 1427.

(Ovlasti posvećenja za svećenike) . 293

EUGEN IV.: 3. ožujka 1431. - 23. veljače 1447. FIRENTINSKI SABOR (17. opći): 26. veljače 1439. - kolovoz (?) 1445. 1300-1308 Bula o sjedinjenju s grcima »Laetentur caeli«,

6. srpnja 1439 . 293

1309 Dekret »Moyses vir Dei« protiv Bazelskog sabora,

4. rujna 1439. (Ovisnost općih sabora o papi) 295

1310-1328 Bula o sjedinjenju s Armencima »Exultate Deo«,

22. st uđenog 1 439 . 296

1330-1353 Bula o sjedinjenju s Koptima i Etiopljanima »Cantate

Domino«, 4. veljače 1442 . 301

KALIKST III.: 8. travnja 1455. - 6. kolovoza 1458.

1355-1357 Konstitucija »Regimini universalis« biskupu Magdeburga,

Naumburga i Halberstadta, 6. svibnja 1455.

(Uzimanje kamata / Ugovor o renti) . 306

PIJO II.: 19. kolovoza 1458. - 14. kolovoza 1464.

1361-1369 Osuđene tvrdnje Zanina de Solcija u pismu »Cum sicut

accepimus«, 14. studenog 1459 . 307

1375 Bula »Exsecrabilis«, 18. siječnja 1460.

(Priziv pape na opći sabor) 308

1385 Bula »Inneffabilis summi providentia Patris«, 1. kolovoza

1464. (Krv Kristova) . .309

SIKSTO IV.: 9. kolovoza 1471. - 12. kolovoza 1484.

XXII

1391-1396 Izreke Petra de Rivo, osuđene u buli »Ad Christi vicarii«, od 3. siječnja 1474.: Dokument opoziva (Zablude

o istinitosti budućih događaja) 309

1398 Bula »Salvator noster« u korist crkve sv. Petra u Saintesu,

3. kolovoza 1476. (Oprosti za mrtve) 310

1400 Konstitucija »Cum praeexcelsa«, 27. studenog 1477.

(Bezgijesno začeće Marijino) . 311

1405-1407 Enciklika »Romani Pontificis provida«, 27. studenog 1477.

(Molitve za mrtve) . 3 1 2

1411-1419 Izreke Petra iz Osme, osuđene u buli »Licet ea quae de nostro mandato«, 9. kolovoza 1479.

(Sakramentalna ispovijed i oprosti) 313

1425-1426 Konstitucija »Grave nimis«, 4. rujna 1483.

(Bezgijesno začeće Marijino) . 314

INOCENT VIII.: 29. kolovoza 1484. - 25. srpnja 1492.

1435 Bula »Exposcit tuae devotionis« Ivanu iz Cireva, opatu

samostana Citeauxa, biskupija Chalon-sur-Saone, 9. travnja

1489. (Obuhvat svećeničkih ovlasti posvećenja) 314

JULIJE II.: 31. listopada 1503. - 21. veljače 1513.

5. LATERANSKI SABOR (18. opći): 3. svibnja 1512. - 16. ožujka 1517. LEON X.: 11. ožujka 1513. - 1. prosinca 1521.

1440-1441 8. sjednica, 19. prosinca 1513.: Bula »Apostolici regiminis«

(Neo-aristotelovci: Pietro Pomponazzi) 316

1442-1444 10. sjednica, 4. svibnja 1515.: Bula »Inter multiplices«

(Uzimanje kamata) . 3 1 6

1445 11. sjednica, 19. prosinca 1516.: Bula »Pastor aeternus

gregem« ( Papa i sabor) . 318

1447-1449 Dekret »Cum postquam« Cajetanu de Vio, papinom

izaslaniku, 9. studenog 1518. (Oprosti) 318

1451-1492 Bula »Exsurge Domine«, 15. lipnja 1520. (Zablude Maiiina

Luthera) . 3 1 9

PAVAO III.: 13. listopada 1534. - 10 studenog 1549.

1495 Breve »Pastorale officium« nadbiskupu Toleda,

29. svibnja 1537. (Sloboda i vlasništvo) . 324

1497 Konstitucija »Altitudo divini consilii«, 1. lipnja 1537.

( Povlastica vjere) . 325

TRIDENTSKI SABOR (19. opći): 13. prosinca 1545. - 4. prosinca 1563. 1500 3. sjednica, 4. veljače 1546.: Dekret o sažetku vjerovanja 326

1501-1508 4. sjednica, 8. travnja 1546 . 327

1501-1505 a) Dekret o prihvaćanju svetih knjiga i predaja 327

1506-1508 b) Dekret o Vulgata-izdanju Biblije i o načinu tumačenja

Svetog pisma . 328

1510-1516 5. sjednica, 17. lipnja 1546.: Dekret o izvornom grijehu 328

XXIII

1510-1516 5. sjednica, 17. lipnja 1546.: Dekret o izvornom grijehu 328

1520-1583 6. sjednica, 13. siječnja 1547.: Dekret o opravdanju 330

1600-1630 7. sjednica, 3. ožujka 1547.: Dekret o sakramentima 343

JULUE III.: 7. veljače 1550. - 23. ožujka 1555.

1635-1661 13. sjednica, 11. listopada 1551.: Dekret o sakramentu

euharistije . 346

1667-1719 14. sjednica, 25. studenog 1551. . 352

1667-1693 a) Učenje o sakramentu pokore 353

1694-1700 b) Učenje o sakramentu posljednjeg pomazanja 361

1701-1719 c) Kanoni za oba učenja 362

PUO IV.: 25. prosinca 1559. - 9. prosinca 1565.

1725-1734 21. sjednica, 16. srpnja 1562.: učenje i kanoni o pričesti

pod obje prilike i pričest male djece 366

1738-1760 22. sjednica, 17. rujna 1562 . 369

1738-1759 a) Učenje i kanoni o misnoj žrtvi 369

1760 b) Dekret o molbi za odobrenjem kaleža 373

1763-1778 23. sjednica, 15. srpnja 1563.: Učenje i kanoni o sakramentu

sv. reda . 374

1797-1816 24. sjednica, 11. studenog 1563 . 377

1797-1812 a) Učenje i kanoni o sakramentu ženidbe 377

1813-1816 b) Kanoni o reformi ženidbe: dekret »Tametsi« 379

1820- 1835 25. sjednica, 3. i 4. prosinca 1563 . 380

1820 a) Dekret o čistilištu, 3. prosinca 1563 . 380

1821- 1825 b) Dekret o zazivanju, štovanju, i relikvijama svetaca

i o svetim slikama, 3. prosinca 1563 . 381

1830 c) Dekret o općoj reformi, 3. prosinca 1563 . 382

1835 d) Dekret o oprostima, 4. prosinca 1563 . 383

1847-1850 Bula potvrde Tridentskog sabora »Benedictus Deus«,

26. siječnja 1 564 . 383

1851-1861 »Tridentska pravila« za zabranu knjiga, potvrđena u

konstituciji »Dominici gregis custodiae«, 24. ožujka 1564 . 384

1862-1870 Bula »Iniunctum nobis«, 13. studenog 1564.

(Tridentski sažetak vjerovanja) . 387

1880 Konstitucija »Cum quorumdam hominum«, 7. kolovoza 1555.

(Trojstvo / Utjelovljenje Riječi) 388

PIJO V.: 7. siječnja 1566. - 1. svibnja 1572.

1901-1980 Bula »Ex omnibus afflictionibus«, 1. listopada 1567.

(Zablude Mihaela Haj a) . 389

1981-1982 Konstitucija »In eam pro nostro«, 28. siječnja 1571.

(Zamjenski poslovi) . 399

1983 Konstitucija »Romani Pontificis«, 2. kolovoza 1571.

(Povlastica vjere) . 400

XXIV

GRGUR XIII.: 13. svibnja 1572. - 10 travnja 1585.

1985-1987 Dekret za Grčko-Rusku crkvu, god. 1575.

(sažetak vjerovanja) . .400

1988 Konstitucija »Populis ac nationibus«, 25. siječnja 1585.

(Pavlovska povlastica) . 40 1

KLEMENT VIII.: 30. siječnja 1592. - 3. ožujka 1605.

1989 Dekret svim redovničkim poglavarima, 26. svibnja 1593.

( Ispovjedna tajna) . 402

1990-1992 Instrukcija »Presbvteri Graeci«, 30. kolovoza 1595.402

(Krizma/ Potvrda) . 402

1994 Dekret Sv. oficija, 20. lipnja 1602. (Ispovijed) • 403

1995 Dekret Sv. oficija, 7. lipnja 1603. (Ispovijed) 404

PAVAO V.: 16. svibnja 1605. - 28. siječnja 1621.

1997 Formula za okončanje rasprava o milosnoj pomoći, vrhovnim poglavarima Propovjedničkog reda i Družbe Isusove,

poslana 5. rujna 1 607 . 405

1997a Nagovor poslanicima kralja Filipa III. Španjolskog, 26. srpnja

1611. (Sloboda naučavanja u pitanjima milosne pomoći) 406

URBAN VIII.: 6. kolovoza 1623. - 29. srpnja 1644.

1998 Dekret Sv. oficija, 23. srpnja 1639. (Krštenje djece) 406

INOCENT X.: 15. rujna 1644. - 7. siječnja 1655.

1999 Dekret Sv. oficija, 24. siječnja 1647. (Zablude Mariina

de Barcosa o dvostrukoj glavi Crkve) . 407

2001-2007 Konstitucija »Cum occasione« svim vjernicima,

31. svibnja 1653. (Zablude Kornelija Jansena) 408

2008 Dekret Sv. oficija, 23. travnja 1654. (Sloboda učenja

u pitanjima milosne pomoći) 408

ALEKSANDAR VII.: 7. travnja 1655. - 22. svibnja 1667.

2010-2012 Konstitucija »Ad beati Petri sedem«,

16. listopada 1656. (Smisao riječi Kornelija Jansena) 409

2013 Odgovor Sv. oficija, 11. veljače 1661. (Ispovijed) 410

2015-2017 Breve »Sollicitudo omnium ecclesiarum«, 8. prosinca 1661.

(Bezgiješno začeće Marijino) . 410

2020 Konstitucija »Regiminis apostolici«, 15. veljače 1665.

(sažetak podlaganja za janzeniste) . .411

2021-2065 45 izreka osuđenih u dekretu Sv. oficija od 24. rujna 1665.412

i 18. ožujka 1666. (Zablude »taksista«) 412

2021-2048 a) Izreke 1-28 dekreta od 24. rujna 1665 . 416

2049-2065 b) Izreke 29-45 dekreta od 18. ožujka 1666 . 416

XXV

2070 Dekret Sv. oficija, 5. svibnja 1667. (Sloboda učenja

u odnosu na kajanje iz straha) . 418

INOCENT XI.: 21. rujna 1676. - 12. kolovoza 1689.

2090-2095 Dekret Sv. kongregacije koncila »Cum ad aures«,

12. veljače 1679. (Pričest) . 419

2101-2167 65 izreka, osuđenih u dekretu Sv. oficija od 2. ožujka 1679.

( Zablude » taksista« ) . 420

2170-2171 Dekret Sv. oficija, 23. studenog 1679. (Božja svemoć:

molinisti) . 430

2175-2177 Dekret Sv. oficija, 26. lipnja 1680. (Probabilizam

i probabiliorizam) . 430

2181-2192 Nacrt za instrukciju Sv. oficija od Kardinala Girolamo

Casanate, oko listopada 1682. (Zablude kvijetista) 431

2195 Dekret Sv. oficija, 18. studenog 1682. (Ispovjedna tajna) 433

2201-2269 68 izreka osuđenih u dekretu Sv. oficija od 28. kolovoza i u konstituciji »Caelestis Pastor« od 20. studenog 1687.

(Zablude Miguela de Molinosa) . 434

ALEKSANDAR VIII.: 6. listopada 1689. - 1. veljače 1691. 2281-2285 Članak o galikanskom kleru (19. ožujka 1682.) proglašen nevažećim u konstituciji »Inter multiplices«,

4. kolovoza 1690. (Papina prava) 441

2290-2292 Dekret Sv. oficija, 24. kolovoza 1690. (Zablude o

ćudorednom djelovanju) . 442

2301-2332 Dekret Sv. oficija, 7. prosinca 1690. (Zablude janzenista) 443

INOCENT XII.: 12. srpnja 1691. - 27. rujna 1700.

2340 Odgovor Sv. oficija kapucinskim misionarima,

23. srpnja 1698. (Ženidba kao ugovori sakrament) 448

2351-2374 Breve »Cum alias ad apostolatus«, 12. ožujka 1699.

(Zablude Francoisa de Fenelona) 448

KLEMENT XI.: 23. studenog 1700. -19. ožujka 1721.

2380 Odgovor Sv. oficija biskupu Quebeca, 25. siječnja 1703.

(Istine koje posreduju spasenje) 451

2381-2382 Odgovor Sv. oficija buskupu Quebeca, 10. svibnja 1703.

(Vjera i nakana kod primatelja sakramenata) 452

2390 Konstitucija »Vineam Domini Sabaoth«, 16. srpnja 1705.

(Poslušna šutnja) . 452

2400-2502 Konstitucija »Unigenitus Dei Filius«, 8. rujna 1713.462

(Zablude Pastpdera (Juesnelsa) 453

KLEMENT XII.: 12. srpnja 1730. - 6. veljače 1740.

2509-2510 Bula »Apostolicae providentiae officio«, 2. listopada 1733.

(Sloboda učenja o djelotvornosti milosti) 462

XXVI

2511-2513 Apostolski dopis »In eminenti apostolatus specula«,

28. travnja 1738. (Slobodni zidari) . .462

BENEDIKT XIV.: 17. kolovoza 1740. - 3. svibnja 1758.

2515-2520 Izjava »Matrimonia quae in locis«,

4. studenog 1741., (Tajne ženidbe) . 463

2522-2524 Konstitucija »Etsi pastoralis« za Italo-Grke, 26. svibnja 1742.

(Krizma /Bolesničko pomazanje) . 465

2525-2540 Konstitucija »Nuper ad Nos«, 16. ožujka 1743.

(sažetak vjerovanja za istočnjake) . 466

2543-2544 Breve »Suprema omnium Ecclesiarum«, 7. srpnja 1745.

(Ispovijed) . 469

2546-2550 Enciklika »Vix pervenit« biskupima Italije, 1. studenog 1745.

(Uzimanje kamata) . 470

2552-2562 Instrukcija »Postremp mense« 28. veljače 1747.

(Krštenje djece) . 47 1

2564-2565 Pismo »Dum praeterito« velikom inkvizitoru Španjolske,

31. srpnja 1748.

(Sloboda učenja u pitanju milosne pomoći) 474

2566-2570 Breve »Singulari nobis« kardinalu Henrvu, knezu od Yorka,

9. veljače 1749. (Ulazak u Crkvu po milosti) . 475

2571-2575 Konstitucija »Detestabilem«, 10 studenog 1752.

(Zablude o dvoboju) . 476

KLEMENT XIII.: 6. srpnja 1758. - 2 veljače 1769.

2580-2585 Odgovor Sv. oficija biskupu Kotshina / Indija, 1. kolovoza 1759.

(Pavlovska povlastica) . 477

KLEMENT XIV.: 19 svibnja 1769. - 22. rujna 1774.

2588 Instrukcija za svećenika, koji po ovlasti Apostolske stolice

podjeljuje krizmu, 4. svibnja 1774. . 478

PIJO VI.: 15. veljače 1775. - 29. kolovoza 1799.

2590 Pismo »Exequendo nunc« biskupima Belgije, 13. srpnja 1782.

(Sudjelovanje župnika kod mješovitih ženidaba) 479

2592-2597 Breve »Super soliditate petrae«, 28. studenog 1786.

(Zablude febronijanstva) . 480

2598 Pismo »Deessemus nobis« biskupu Mottole, 16. rujna 1788.

(Nadležnost Crkve u području ženidbe) . 481

2600-2700 Konstitucija »Auctorem fidei« svim vjernicima, 28. kolovoza

1794. (Zablude sinode u Pistoji) . 481

PIJO VII.: 14. ožujka 1800. - 20. kolovoza 1823.

2705-2706 Breve »Etsi fraternitatis« nadbiskupu Mainza,

8. listopada 1803. (Pokušano razrješenje ženidbe) 508

2710-2712 Pismo »Magno et acerbo« nadbiskupu Mogilewa,

XXVII

3. rujna 1816. (Prijevod Sv. pisma) . 508

2715 Odgovor Sv. penitencijarije, 23. travnja 1822.

(Onanističko služenje ženidbom) . 510

2718 Breve »Adorabile Eucharistiae« patrijarhu Antiohije

i biskupima grčkih Melkita, 8. svibnja 1822. (Epikleza) 510

LEON XII.: 28. rujna 1823. - 10. veljače 1829.

2720 Enciklika »Ubi primum«, 5. svibnja 1824. (Indiferentizam) 511

PIJO VIII.: 31. ožujka 1829. - 30. studenog 1830.

2722-2724 Odgovor pape biskupu Rennesa, 18. kolovoza 1830.

(Uzimanje kamata) . 5 1 I

GRGUR XVI.: 2. veljače 1831. - 1. lipnja 1846.

2725-2727 Sv. penitencijarije nadbiskupu Besancona, 5. srpnja

1831. (Autoritet Alfonza Liguorija) . 512

2730-2732 Enciklika »Mirari vos arbitramur«, 15. kolovoza 1832.

(Indiferentizam i racionalizam: F. de Lamennais) 513

2738-2740 Breve »Dum acerbissimas«, 26. rujna 1835.

(Zablude Georga Hermesa) . 5 1 4

2743 Odgovor Sv. oficija biskupima Nizze, 17 siječnja 1838.

( Uzimanje kamata) . 5 1 5

2745-2746 Konstitucija »In supremo apostolatus fastigio«,

3. prosinca 1839. (Ropstvo) 516

2750 Odgovor Sv. kongregacije oprosta, 28. srpnja 1840.

(Oprost kod privilegiranog oltara) 516

2751-2756 Teze Luois-Eugenea Bautaina, potpisane na zahtjev

njegovog biskupa, 18. studenog 1835. i 8. rujna 1840.

( Teze protiv fideizm a) . 5 1 6

2758-2760 Odgovor Sv. penitencijarije, 8. lipnja 1842.

(Onanističko korištenje braka) . 518

2762-2763 Odgovor Sv. oficija, 14. rujna 1842.

(Materija posljednjeg pomazanja) 519

2765-2769 Teze Louis-Eugenea Bautaina, potpisane na zahtjev

Sv. kongregacije za biskupe i redovnike, 26. travnja 1844 . 519

2775-2772 Enciklika »Inter praecipuas machinationes«, 8. svibnja 1844.

(Prijevodi Sv. pisma) . 520

PIJO IX.: 16. lipnja 1846. - 7. veljače 1878.

2775-2786 Enciklika »Qui pluribus«, 9. studenog 1846. (Racionalizam/

Indiferentizam / Papina neprevarljivost) 521

2791-2793 Dekret Sv. oficija, 21. svibnja 1851. (Onanističko

služenje ženidbom) . 524

2795 Odogovor Sv. oficija, 6. (19.) travnja 1853. (Onanističko

služenje ženidbom ) . 524

2800-2804 Bula »Ineffabilis Deus«, 8. prosinca 1854. (Definicija o

XXVIII

bezgrješnom začeću Marijinom) . 525

2811-2814 Dekret Sv. kongregacije indeksa, 11. (15.) lipnja 1855.

(Teze protiv tradicionalizma Augustina Bonnettya) 526

2817-2820 Instrukcija Sv. oficija apostolskom vikaru Siama,

4. srpnja 1855. (Pavlovska povlastica) . 527

2823-2825 Enciklika Sv. oficija biskupima, 4. kolovoza 1856.

(Zloporaba magnetizma) . 528

2828-2831 Breve »Eximiam tuam« nadbiskupu Kolna, 15. lipnja 1857.

(Zablude Antona Giinthera) . 529

2833 Apostolski dopis »Dolore haud mediocri« biskupu Bratislave,

30. travnja 1860. (Ljudska duša) 530

2835-2839 Instrukcija Sv. oficija apostolskom vikaru Tcse-Kianga.

I. (3.) kolovoza 1860. (Primanje krštenja) 530

2841-2847 Dekret Sv. oficija, 18. rujna 1861. (Zablude ontologista) 531

2850-2861 Pismo »Gravissimas inter« nadbiskupu Miinchen-Freisinga,

II. prosinca 1862. (Zablude Jakoba Frohschammera) 532

2865-2867 »Qunato conficiamur moerore« biskupima Italije,

10. kolovoza 1863. (Indiferentizam) 535

2875-2880 Pismo »Tuas libenter« nadbiskupu Miinchen-Freisinga,

21. prosinca 1863. (Teologija i učiteljstvo:

Johannes Joseph Ignaz von Dollinger) 535

2885-2888 Pismo Sv. oficija biskupima Engleske, 16. rujna 1864.

(Jednost Crkve / Branchtheory [Teorija grana]) 537

2890-2896 Enciklika »Qunata cura«, 8. prosinca 1864. (Naturalizam i

socijalizam /Neovisnost crkvenog i građanskog autoriteta) 538

2901-2980 Syllabus Pija IX., odnosno Zbirka zabluda, koje je Pijo IX.

osudio u različitim izjašnjenjima, izd. 8. prosinca 1864.

(Panteizam /Naturalizam /Indiferentizam / Socijalizam /

Komunizam / Liberalizam ) . 540

2997-2999 Apostolski dopis »lam vos omnes« svim protestantima i drugim ne-katolicima, 13. rujna 1868.

(Nužnost Crkve za spasenje) . 550

1. VATIKANSKI SABOR (20. opći): 8. prosinca 1869. - 20. listopada 1870. 3000-3045 3. sjednica, 24. travnja 1870.: dogmatska konstitucija

»Dei Filius« o katoličkoj vjeri (Bog/ Stvoritelj svih stvari/

Objava / Vjera / Vjera i razum) 551

3050-3075 4. sjednica, 18. srpnja 1870.: prva dogmatska konstitucija »Pastor aeternus« o Kristovoj Crkvi (Uspostava apostolskog prvenstva /Nastavakpnenstva u rimskim biskupima /Značenje i bit prvenstva rimskog biskupa /

Neprevaraljivo učiteljstvo rimskog biskupa) 559

3100-3102 Odgovor Sv. oficija apostolskom vikaru središnje Oceanije,

18. prosinca 1872. (Metodističko shvaćanje krštenja) 565

3105-3109 Instrukcija Sv. konkregacije za širenje vjere, god. 1873.

XXIX

(Dobit od kamata) . 566

3112-3117 Odgovori na okružnicu državnog kancelara Bismarcka

o tumačenju konstitucije »Pastor aeternus« 1. vatikanskog sabora, siječanj -ožujak 1875. (Jurisdikcija pape i biskupa) 567

3112-3116 a) Zajednička izjava njemačkih biskupa,

siječanj -veljača 1875 . 568

3117 b) Apostolsko pismo »Mirabilis illa constantia«

njemačkim biskupima, 4. ožujka 1875 . 569

3121-3124 Dekret Sv. oficija, 7. srpnja 1875.

(Učenje o transupstancijaciji) . 570

3126 Instrukcija Sv. oficija biskupu Nesquallya, 24. siječnja 1877.

(Vjera i nakana djelitelja sakramenata) 571

LEON XIII.: 20. veljače 1878. - 20. srpnja 1903.

3128 Dekret Sv. oficija, 20. studenog 1878.

(Apsolutno i uvjetno dijeljenje krštenja) 571

3130-3133 Enciklika »Quod apostolici muneris«, 28. prosinca 1878.

(Socijalizam) . 572

3135-3140 Enciklika »Aeterni Patris«, 4. kolovoza 1879. (Tomizam) 573

3142-3146 Enciklika »Arcanum divinae sapientiae«, 10. veljače 1880.

(Kršćanska ženidba) . 574

3148 Odgovor Sv. penitencijarije, 16. lipnja 1880.

(Reguliranje začeća ) . 576

3150-3152 Enciklika »Diuturnum illud« 29. lipnja 1881.

(Politička vlast) . 577

3154-3155 Dekret Kongregacije indeksa, 5. (30.) prosinca 1881.

(Iz postupka isključena djela: Antonio Rosmini-Serbati) 577

3156-3158 Enciklika »Humanum genus«, 20. travnja 1884.

(Slobodni zidari) . 578

3159-3160 Instrukcija Sv. oficija »Ad gravissima avertenda«,

10. svibnja 1884. (»Slobodni zidari«) . 579

3162 Odgovor Sv. oficija biskupu Poitiersa,

(28.) 31. svibnja 1884. (Dvoboj) . 579

3165-3179 Enciklika »Immortale Dei«, 1. studenog 1885.

(Odnos Crkve i države) . 580

3185-3187 Odgovor Sv. penitencijarije, 10. ožujka 1886.

(Onanističko služenje ženidbom) . 583

3188 Dekret Sv. oficija, 19. svibnja 1886. (Spaljivanje mrtvaca) 583

3190-3193 Dekret Sv. oficija, 27. svibnja 1886. (Građanski razvod) 584

3195-3196 Dekret Sv. oficija, 15. prosinca 1886. (Spaljivanje mrtvaca) 585

3198 Odgovor Sv. oficija biskupu Carcassonea, 8. svibnja 1887.585

(Misno vino) . 585

3201-3241 Dekret Sv. oficija »Post obitum«, 14. prosinca 1887.586

(Zablude Antonia Rosmini-Serbatisa) 586

3245-3255 Enciklika »Libertas praestantissimum« 20. lipnja 1888.

(Ljudska sloboda) . 591

XXX

3258 Odgovor Sv. oficija biskupu Cambraia,

14. (19.) kolovoza 1889. (Kraniotomija) 594 3260-3263 Enciklika »Quamquam pluries«, 15. kolovoza 1889.

(Mjesto sv. Josipa u poretku spasenja) 595

3264 Odgovor Sv. oficija biskupu Marseillea, 30. srpnja 1890.

(Misno vino) . 596

3265-3271 Enciklika »Rerum novarum«, 15. svibnja 1891.

(Socijalni nauk Crkve) . 596

3272-3273 Pismo »Pastoralis officii« njemačkim i austrijskim biskupima,

1 2. rujna ! 89 1 . (Dvoboj) . 598

3274-3275 Enciklika »Octobri mense«, 22. rujna 1891.

(Marija kao majka i posrednica milosti) 599

3276-3279 Odgovor Sv. oficija nadbiskupu Freiburga, 27. srpnja 1892.

(Spaljivanje mrtvaca) . 600

3280-3294 Enciklika »Providentissimus Deus«, 18. studenog 1893.

(Autoriteti kod tumačenja sv. Pisma / Inspiracija /

Nepogrešivost Sv. pisma) . 601

3296 Odgovor Sv. oficija biskupu Krishnaghura / Indija,

18. srpnja 1894. (Krštenje djece) 605

3298 Odogovor Sv. oficija nadbiskupu Cambraia, 24. srpnja 1895.

(Pobačaj) . 606

3300-3310 Enciklika »Satis cognitum«, 29. lipnja 1896.

(Jedinstvo Crkve kao mističnog tijela Kristova) 606

3312 Odgovor Sv. oficija jednom biskupu Brazila,

5. kolovoza 1896. (Misno vino) • 610

3313 Odgovor Sv. oficija nadbiskupu Tarragone, 5. kolovoza 1896.

(Misno vino) . 6 1 0

3315-3319 Pismo »Apostolicae curae et caritatis«, 13. rujna 1896.

(Anglikanska ređenja) . 6 1 I

3320-3321 Enciklika »Fidentempiumque«, 20. rujna 1896.

(Marija kao posrednica milosti) 613

3323 Odgovor Sv. oficija, 17. ožujka 1897. (Umjetna oplodnja)

3325-3331 Enciklika »Divinum illud munus«, 9. svibnja 1897. (Trojstvo) 614

3333-3335 Odgovor Sv. oficija, 30. ožujka 1898.

(Pretpostavke za krštenje) . 617

3336-3338 Odgovor Sv. oficija biskupu Sinaloe (Meksiko),

4. svibnja 1898. (Vađenje još nerođenog djeteta) 618

3339 Enciklika »Caritatis studium« biskupima Škotske, 25. srpnja

1898. (Istovjetnost žrtve na križu i misne žrtve) 619

3340-3346 Pismo »Testem benevolentiae« biskupu Baltimorea,

22. siječnja 1899. (J. lb. Hecker/W. Elliot) 619

3350-3353 Enciklika »Annum sacrum«, 25. svibnja 1899. (Srce Isusovo) 621

3356 Odgovor Sv. oficija nadbiskupu Utrechta, 21. kolovoza 1901.

(Materija krštenja) . 62.3

3358 Odgovor Sv. oficija teološkom fakultetu Sveučilišta

u Montrealu, 5. ožujka 1902.

XXXI

(Vađenje još nerođenog djeteta) 623

3360-3364 Enciklika »Mirae caritatis«, 28. svibnja 1902. (Euharistija) 623

PIJO X.: 4. kolovoza 1903. - 20. kolovoza 1914.

3370 Enciklika »Ad diem illum«, 2. veljače 1904.

(Marija kao posrednica milosti) 625

3372 Odgovor Biblijske komisije, 13. veljače 1905.

(Inspiracija i povijesna istina .Sr. pisma) 626

3373 Odgovor Biblijske komisije, 23. lipnja 1905.

(Inspiracija i povijesna istina Sv. pisma) 627

3375-3383 Dekret »Sacra Tridentina Svnodus«, 16. (20.) prosinca 1905.

(Dnevna pričest) . 627

3385-3388 Dekret »Provida sapientique cura«, 18. siječnja 1906.

(Tajno sklapanje ženidbe) . 629

3391 Dekret Sv. oficija, 25. travnja 1906.

(Forma bolesničkog pomazanja) 630

3394-3397 Odgovor Biblijske komisije, 27. lipnja 1906.

(Autorstvo Pentateuha) . 630

3398-3400 Odgovor Biblijske komisije, 29. svibnja 1907.

(Ivanovo Evanđelje) . 631

3401-3466 Dekret Sv. oficija »Lamentabili«, 3. srpnja 1907. (Zablude modernizma: Egzegeza / Učiteljstvo /Objava i dogma /

Sakramenti / Ustroj Crkve /Nepromjenjivost vjerskih istina) 632

3468-3474 Dekret Sv. kongregacije sabora »Ne temere«,

2. kolovoza 1907. (Zamke i ženidba) 638

3475-3500 Enciklika »Pascendi dominici gregis«, 8. rujna 1907 . 639

(Zablude modernizma: Filozofski principi / Pojam vjere /

Teološke postavke /Principi povijesne i kritičke znanosti /

Apologetska metoda) . 645

3503 Motu proprio »Praestantia Scripturae«, 18. studenog 1907.

(Autoritet Biblijske komisije) 646

3505-3509 Odgovor Biblijske komisije, 29. lipnja 1908. (Izaijina knjiga) 646

3512-3519 Odgovor Biblijske komisije, 30. lipnja 1909.

(Prvo poglavlje knjige Postanka) . 647

3521-3528 Odgovor Biblijske komisije, 1. svibnja 1910. (Psalmi) 649

3530-3536 Dekret Sv. kongregacije sakramenata »Quam singulari«,

8. kolovoza 1910. (Pričest i bolesničko pomazanje djece) 651

3537-3550 Motu proprio »Sacrorum antistitum«, 1. rujna 1910.

(Prisega protiv modernizma) 652

3553-3556 Pismo »Ex quo nono« apostolskim poslanicima u Bizantu,

Grčkoj, Egiptu, Mezopotamiji itd . , 26. prosinca 1910.

( Zablude ist očnjaka ) . 654

3561-3567 Odgovor Biblijske komisije, 19. lipnja 1911.

(Matejevo Evanđelje) . 655

XXXII

3568-3578 Odgovor Biblijske komisije, 26. lipnja 1912.656

(Markovo i Lukino Evanđelje /Pitanje sinoptika) 656

3581-3590 Odgovor Biblijske komisije, 12. lipnja 1913. (Djela

apostolska /Pastoralne poslanice) 659

3591-3593 Odgovor Biblijske komisije, 24. lipnja 1914.

(Poslanica Hebrejima) 66 1

3601-3624 Dekret Sv. kongregacije za studije, 27. srpnja 1914. (Tomizam) 662

BENEDIKT XV.: 3. rujna 1914. - 22. siječnja 1922.

3625-3626 Enciklika »Ad beatissimi Apostolorum«, 1. studenog 1914.

(Teološka sloboda učenja /Napredak teologije) 665

3628-3630 Odgovor Biblijske komisije, 18. lipnja 1915.

(Paru šija u pavlovskim poslanicama) 666

3632 Dekret Sv. oficija, 29. ožujka (8. travnja) 1916.

(Marijine slike) . 667

3634 Odgovor Sv. penitencijarije, 3. travnja 1916.

(Onanističko služenje ženidbom) 668

3635-3636 Odgovor Sv. oficija različitim mjesnim ordinarijima,

17. svibnja 1916. (Sakramenti umirućih za odijeljene) 668

3638-3640 Odgovor Sv. penitencijarije, 3. lipnja 1916.

(Onanističko služenje ženidbom) 668

3642 Odgovor Sv. oficija, 24. travnja 1917. (Spiritizam) 669

3645-3647 Dekret Sv. oficija, 5. lipnja 1918. (Znanje Kristove duše) 669

3648 Odgovor Sv. oficija, 16. (18.) srpnja 1919. (Teozoflja) 670

3650-3654 Enciklika »Spiritus Paraclitus«, 15. rujna 1920.

(Inspiracija i nepogrešivost Sv. pisma) 370

PUO XI.: 6. veljače 1922. - 10. veljače 1939.

3660-3662 Dekret Sv. oficija, 22. studenog 1922.

(Napola izvršen spolni čin) . 672

3665-3667 Enciklika »Studiorum ducem«, 29. lipnja 1923. (Tomizam) 672

3670 Apostolski dopis »Infinita Dei misericordia«, 29. svibnja 1924.

(Sveta godina / Oprost) . 673

3672 Dekret Sv. kongregacije sabora, 13. lipnja 1925.

(»Bestimmungs-Mensuren« [Odredbene mjere]) 673

3675-3679 Enciklika »Quas primas« 11. prosinca 1925.

(Blagdan Krista Kralja) . 674

3680 Instrukcija Sv. oficija, 19. lipnja 1926. (Spaljivanje mrtvaca) 676

3681-3682 Izjava Sv. oficija, 2. lipnja 1927. (»Comma Johanneum«) 676

3683 Enciklika »Mortalium animos«, 6. siječnja 1928.

(Učiteljska služba C.;kve) . 677

3684 Dekret Sv. oficija, 24. srpnja (2. kolovoza) 1929.

XXXIII

(Masturbacija) . 677

3685-3698 Enciklika »Divini illius magistri«, 31. prosinca 1929.

(Pravo i dužnost odgoja: Crkva , obitelj, građansko društvo) 677

3700-3724 Enciklika »Časti connubii«, 31. prosinca 1930.

(Božansko ustrojstvo i bit ženidbe /Pobačaj/ Sterilizacija) 682

3725-3744 Enciklika »Quadragesimo anno«, 15. svibnja 1931.

(Socijalni nauk Crkve) 690

3748 Odgovor Sv. penitencijarije, 20. srpnja 1932.

(Reguliranje začeća) . 69"

3750-3751 Odgovor Biblijske komisije, 1. srpnja 1933.

(Tumačenje Ps 16[15], 10 si; Mt 16,26; Lk 9,25) 697

3755-3758 Enciklika »Ad catholici sacerdotii«, 20. prosinca 1935.

(Djelovanje svećeničkog ređenja /Liturgijske molitve) 698

3760-3765 Odgovor Sv. oficija, 11. kolovoza 1936. (Sterilizacija) 698

3771-3774 Enciklika »Divini Redemptoris«, 19. ožujka 1937.

C Komunizam) . 699

3775-3776 Enciklika »Firmissimam constantiam« biskupima Sjedinjenih Država Meksika, 28. ožujka 1937.

C Otpor protiv zloupotrebe državne vlasti) 701

PIJO XII.: 2. ožujka 1939. - 9. listopada 1958.

3780-3786 Enciklika »Summi pontificatus«, 20. listopada 1939.

(Naravni zakon /Nacionalno pravo /Pravo naroda) 702

3788 Dekret Sv. oficija, 21. (24.) veljače 1940. (Sterilizacija) 704

3790 Dekret Sv. oficija, 27. studenog (2. prosinca) 1940.

(Eutanazija) . 705

3792-3796 Dopis Biblijske komisije talijanskim biskupima,

20. kolovoza 1941.

(Doslovni i duhovni smisao Pisma /Autoritet Vulgate) 705

3800-3822 Enciklika »Mvstici corporis«, 29. lipnja 1943.

C Crkva kao Kristovo mistično tijelo). . 707

3825-3831 Enciklika »Divino afflante Špiritu«, 30. rujna 1943.

(Autentičnost Vulgate / Doslovni i duhovni smisao Pisma /

Literarne vrste /Sloboda znanstvenog istraživanja Biblije) 711

3832-3837 Instrukcija Sv. penitencijarije, 25. ožujka 1944.

(Opće od rješenje) 718

3838 Dekret Sv. oficija, 29. ožujka (1. travnja) 1944.

(Svrha ženidbe) . 719

3839 Dekret Sv. oficija 19. (21.) srpnja 1944. (Hilijazam) 720

3840-3855 Enciklika »Mediator Dei«, 20. studenog 1947. (Bit liturgije) 720

3857-3861 Apostolska konstitucija »Sacramentum Ordinis«,

30. studenog 1947. (Materija iforma sakramenta sv. reda) 725

3862-3864 Pismo tajnika Biblijske komisije nadbiskupu Pariza, kardinalu Suhardu, 16. siječnja 1948.

(Kritička pitanja Pentateuha) . 727

XXXIV

3865 Dekret Sv. oficija, 28. lipnja (1. srpnja) 1949. (Komunizam) 729

3866-3873 Pismo Sv. oficija nadbiskupu Bostona, 8. kolovoza 1949.

(Nužnost Crkve za spasenje) . 731

3873a Nagovor na 4. međunarodnom kongresu katoličkih liječnika,

29. rujna 1949. (Umjetna oplodnja) . 732

3874 Odgovor Sv. oficija, 28. prosinca 1949. (Nakana djelitelja

sakramenata) . 732

3875-3899 Enciklika »Humani generis«, 12. kolovoza 1950. (Kritika

modernih teoloških strujanja) . 740

3900-3904 Apostolska konstitucija »Munificentissimus Deus«,

1. studenog 1950. (Definicija Marijinog uznesenja na nebo) 742

3905 Enciklika »Sempiternus Rex«, 8. rujna 1951.

(Hipostatsko sjedinjenje) . 742

3907 Opomena Sv. oficija, 30. lipnja 1952.

(Spolni odnos uz izbjegavanje orgazma) . 742

3908-3910 Enciklika »Fulgens corona«, 8. rujna 1953.

(Otkupljenje Marije) . 743

3911-3912 Enciklika »Sacra virginitas«, 25. ožujka 1954.

(Ženidba i djevičanstvo) . 744

3913-3917 Enciklika »Ad caeli Reginam«, 11. listopada 1954.

(Marijino kraljevsko dostojanstvo) . 746

3917a Dekret Sv. oficija, 2. travnja 1955. (Sprečavanje začeća) 746

3918-3921 Instrukcija Sv. oficija, 2. veljače 1956. (Etika situacije) 746

3922-3926 Enciklika »Haurietis aquas«, 15. svibnja 1956.

(Srce Isusovo /Marijino majčinstvo) . 747

3928 Dekret Sv. oficija, 8. ožujka (23. svibnja) 1957.

( Koncelebracija ) . 749

IVAN XXIII.: 28. listopada 1958. - 3. lipnja 1963.

3930 Odgovor Sv. oficija, 25. ožujka (4. travnja) 1959.

(Komunizam) . 750

3935-3953 Enciklika »Mater et Magistra«, 15. svibnja 1961.

(Socijalni nauk Crkve) . 750

3955-3997 Enciklika »Pacem in terris«, 11. travnja 1963. (Ljudska prava) 759

2. VATIKANSKI SABOR (21. opći) 11. listopada 1962. - 8. prosinca 1965.

PAVAO VI.: 21. lipnja 1963. - 6. kolovoza 1978.

4001-4048 3. javna sjednica, 4. prosinca 1963.: Konstitucija o svetoj

liturgiji »Sacrosanctum concilium« 776

4101-4179 5. javna sjednica, 21. studenog 1964.: Dogmatska konstitucija

o Crkvi »Lumen gentium« . 787

4180-4183 5. javna sjednica, 21. studenog 1964.: Dekret o Katoličkim

istočnim crkvama »Orientalium Ecclesiarum« 828

XXXV

4185-4192 5. javna sjednica, 21. studenog 1964.: Dekret o ekumenizmu

»Unitatis redintegratio« 829

4195-4199 7. javna sjednica, 28. listopada 1965.: Deklaracija o odnosu

Crkve prema nekršcanskim religijama »Nostra aetate« 832

4201-4235 8. javna sjednica, 18. studenog 1965.: Dogmatska konstitucija

o božanskoj objavi »Dei verbum« 835

4240-4245 9. javna sjednica, 7. prosinca 1965.: Deklaracija o vjerskoj

slobodi »Dignitatis humanae« 845

4301-4345 9. javna sjednica, 7. prosinca 1965.: Pastoralna konstitucija

0 Crkvi u suvremenom svijetu, »Gaudium et spes« 847

4350-4359 123. generalna kongregacija, 16. studenog 1964.: »Izjave«

1 »Napomene za tumačenje« . 877

4400 Instrukcija Sv. oficija »Piam et constantem«, 5. srpnja 1963.

( Spaljivanje mrtvaca ) . 880

4402-4407 Instrukcija papinske Biblijske komisije »Sancta mater

ecclesia«, 21. travnja 1964. (Povijesna istina Evanđelja) 881

4410-4413 Enciklika »Mvsterium fidei«, 3. rujna 1965. (Učenje o

transupstancijaciji) . 884

4420- 4425 Nagovor na plenarnom zasjedanju Ujedinjenih naroda u New Yorku »Au moment de prendre«, 4. listopada 1965.

(Svjetski mir) . 886

4430-4435 Zajednička izjava pape Pavla VI. i carigradskog patrijarha

Atenagore I. »Penetres de reconnaissance«, 7. prosinca 1965.

(Poništenja uzajamnog izopćenja Istočne i Zapadne crkve) 887

4440-4469 Enciklika »Populorum progressio«, 26. svibnja 1967.

(Razvoj i mir) . 888

4470-4479 Enciklika »Humanae vitae«, 25. srpnja 1968. (Seksulanost/

Ženidba/Obitelj/Reguliranje začeća) 896

4480-4496 Dokumenti 2. generalnog zasjedanja latinsko-američkih

biskupa u Medellinu (Kolumbija) »Presencia de la Iglesia«,

6. rujna 1968. (Pravednost/Mir/Mladež/Siromaštvo Crkve) 899

4500-4512 Apostolsko pismo »Octogesima adveniens« kardinalu

Mauriceu Royu, 14. svibnja 1971. (Socijalni nauk Crkve) 904

4520-4522 Izjava Kongregacije za nauk vjere »Mysterium filii Dei«,

21. veljače 1972. (Novija kristologija i zablude o Trojstvu) 908

4530-4541 Izjava Kongregacije za nauk vjere »Mysterium ecclesiae«,

24. lipnja 1973. (Nezabludivost) . 909

4550-4552 Izjava Kongregacije za nauk vjere o pobačaju

»Questiio de abortu procurato«, 18. studenog 1974 . 910

4560-4561 Odgovor Kongregacije za nauk vjere Sjeverno-američkoj biskupijskoj konferenciji »Haec Sacra Congregatio«,

13. ožujka 1975 . 914

4570-4579 Apostolska pobudnica »Evangelii nuntiandi«,

8. prosinca 1975. (Evangelizacija) . 915

XXXVI

4580-4584 Izjava Kongreacije za nauk vjere o nekim pitanjima

seksulane etike »Persona humana«, 29. prosinca 1975 . 918

4590-4606 Izjava Kongregacije za nauk vjere »Inter insigniores« o pitanju

ređenja žena, 15. listopada . 921

IVAN PAVAO II.: od 16. listopada 1978.

4610-4635 Dokumenat 3. generalnog zasjedanja latinsko-američkog episkopata u Puebli (Meksiko) »La evangelizacion«,

13. veljače 1979. (Evangelizacija /Odluka za siromahe) 925

4640-4645 Enciklika »Redemptor hominis«, 4. ožujka 1979.

(Otkupljenje ljudi) . 93 1

4650-4659 Dopis Kongrecije za nauk vjere svim biskupima

»Recentiores episcoporum svnodi«, 17. svibnja 1979.

(Eshatološka pitanja) . 933

4660-4666 Izjava Kongregacije za nauk vjere »Iura et bona«, 5. svibnja 1980.

(Eutanazija) . 9 3 5

4670-4674 Instrukcija Kongregacije za nauk vjere »Pastoralis actio«,

20. listopada 1980. (Krštenje djece) 936

4680-4685 Enciklika »Dives in misericordia«, 30. studenog 1980.

(Božje milosrđe) . 937

4690-4699 Enciklika »Laborem exercens«, 14. rujna 1981.

(Socijalni nauk Crkve) . 939

4700-4716 Apostolska pobudnica »Familiaris consortio«, 22. studenog 1981.

(7. i obitelj) . 942

4720-4723 Instrukcija Kongregacije za nauk vjere

»Sacerdotium ministeriale«, 6. kolovoza 1983

(Sakrament svećeničkog reda i euharistija) 946

4730-4741 Instrukcija Kongregacije za nauk vjere »Libertatis nuntius«,

6. kolovoza 1984. (Teologija oslobođenja) 947

4750-4776 Instrukcija Kongregacije za vjeru »Libertatis conscientia«,

22. ožujka 1986. (Sloboda i oslobođenje) 950

4780-4781 Enciklika »Dominum et vivicantem«, 18. svibnja 1986.

(Duh Sveti) . 956

4790-4807 Instrukcija Kongregacije za vjeru »Donum vitae« poštovanje pred započetim ljudskim životom i dostojanstvo rađanja,

22. veljače 1987. (Umjetno osjemenjivanje /Oplodnja in-vitro/

Prijenos embrija /Zamjensko majčinstvo) 957

4810-4819 Enciklika »Sollicitudo rei socialis«, 30. prosinca 1987.

(Socijalni nauk Crkve) . 9 6 5

4820-4823 Motu proprio »Ecclesia Dei«, 2. srpnja 1988.

(Utvrđivanje ekskomunikacije Marcela Lefebvrea i njegovih

shizmatičkih pristaša) . 969

4830-4841 Apostolski dopis »Mulieris dignitatem«, 15. kolovoza 1988.

(Poziv i položaj žene) . 97 1

4850-4858 Poslijesinodalna Apostolska pobudnica »Christifideles laici«

XXXVII

30. prosinca 1988. (Poziv i poslanje laika)

.974

Sustavno kazalo . 979

Kazalo dokumenata . 1253

Kazalo osoba i stvari . 1269

XXXVIII

UZ HRVATSKO IZDANJE

Od prvog izdanja »Zbirke sažetaka vjerovanja, definicija i izjava o vjeri i ćudo¬ ređu« (Heinrich Denzinger, 1819.-1883.) 1854. s izvornim naslovom »Enchiridion symbolorum et definitionum quae de rebus fidei et morum a conciliis oecumenicis et summis pontificibus emanaverunt« prošlo je gotovo jedno i po stoljeće.

U tom se razdoblju to grandiozno djelo proširilo po cijelom svijetu, pružajući obilje građe za sustavna teološka istraživanja. Preinake, proširenja i kritička obrada teksta u najnovijem izdanju (37.) 1991. uzdiže djelo na stupanj jedinstvene zbirke iz¬ vornih tekstova dogmatske i moralne teologije. U nikojem se drugom djelu ne odražava tako vjerno povijest naviještanja vjere i borba za iskonsko razumijevanje vjere tijekom dvaju tisućljeća kršćanstva kao u toj knjizi. Tu su sabrani neophodni tekstovi koji su nužni za odgovorno izlaganje predanih iskaza vjere.

Peter Hiinermann pruža tekstove te zbirke s uvodima i napomenama po prvi put u njemačkom prijevodu zajedno s uporednim izvornim tekstovima. Nadalje, on znat¬ no proširuje opseg zbirke, uvrštavajući u nju bitne dijelove svih dokumenata 2. vati¬ kanskog sabora i sva važna objašnjenja crkvenog učiteljstva sve do 1988. godine. Djelo završava s bogatim kazalom s pomoću kojega možemo vrlo lako naći teme i tekstove, uvrštene u zbirku, koje želimo istraživati.

Najnovije izdanje (Denzinger- Hunermann) prevedeno je već na neke druge svjetske jezike. Mi smo se prihvatili mukotrpnog posla, da ono izađe i u hrvatskom prijevodu, kako bi se njime mogli poslužiti naši mnogobrojni studenti teologije kao i drugi studenti, istraživači i pastoralni djelatnici koji se ne mogu dolično služiti kla¬ sičnim a ni drugim stranimjezicima.

Slični motivi su potakli i Nijemce, prve izdavače te velike Zbirke na svomjezi- ku, kako mije to osobno u razgovoru obrazložio prof. dr. Walter Kasper, poznati nje¬ mački teolog i biskup, podupiratelj i suradnik pri izdavanju novog proširenog izdanja.

Poticaj za taj zahtjevan i skup posao bio nam je Papin dokument »Tertio milenio adveniente«, da se što spremnije uputimo u treće tisućljeće. Nadamo se da će s ovom nezamjenjivom Zbirkom teoloških izvora (tijekom dvaju tisućljeća) na hrvatskom jeziku Crkva u Hrvata biti obogaćena u teološkom promišljanju i kršćanskom življe¬ nju.

No, malen smo narod. Maloje onih koji će za svoju knjižnicu nabaviti ovo djelo. Stoga smo bili prisiljeni zadovoljiti se i suviše malom nakladom, koja nam sama po sebi nameće veću cijenu pojedinog primjerka Zbirke. Ali želimo biti optimisti i vje¬ rovati da će se u našem narodu naći pojedinci i ustanove u crkvenom i uopće kultur¬ nom životu koji će nam pripomoći nabavkom knjige, da namirimo osnovne troškove pri ostvarivanju ovog izdanja.

Ivan Zirdum

XXXIX

PREDGOVOR NJEMAČKOM IZDANJU

Ovim 37. izdanjem »Denzinger« se pojavljuje u novom dvojezičnom izdanju. Razlogje tomu prije svega u tome što su latinski i grčki tekstovi bez pomoći prijevo¬ da teško dostupni mnogim znanstvenicima, posebno pak laicima, studentima, svećenicima, đakonima i suradnicima u pastoralnoj djelatnosti. Cilj je ovog izdanja unapređivati povjerljivost s crkvenom učiteljskom predajom, koje je u odnosu na 36. izdanje nadopunjeno izborom tekstova iz doktrinarnih dokumenata 2. vatikanskog sabora kao i iz posaborskog vremena.

Želio bih na ovom mjestu zahvaliti svima koji su mi pomagali kod izdavanja »novog Denzingera«: zahvaljujem svom asistentu dr. Helmutu Hopingu za redakcij¬ sku suradnju i za trud opće asistencije. Zahvaljujem gospodinu Matthiasu Bausen- hartu za skicu prijevoda koji je provjeravan u tri korekture. Gospodin Bausenhartje sudjelovao i kod obrade dokumenata, kazala i kod izrade ispravaka. Slog i prijevod su bili u rukama mog asistenta gospodina Thomasa Flietmanna.

Za trud druge korekture skice prijevoda zahvaljujem gospodi kolegama profeso¬ ru dr. Hermannu Josefu Vogtu (Tubingen), profesoru dr. Helmutu Riedlingeru (Frei- burg), profesoru dr. Elmaru Salmannu OSB (Rim) i profesoru dr. Philippu Schaferu (Passau). Za savjete kod izbora dodatnih tekstova dužan sam zahvalu biskupu dr. Walteru Kasperu (Rottenburg-Stuttgart), profesoru dr. Alfonsu Aueru (Tubingen), profesoru dr. Gerfriedu W. Hunoldu (Tubingen) i profesoru dr. Theodoru Schneide- ru (Mainz).

Gospodin Dirk Ansorge brinuo se za provjeru i osuvremenjivanje podataka o iz¬ danjima i literaturi u uvodima i bilješkama. Kod izrade kazala surađivala su gospoda Matthias Klinger, Michael Zoller i Gregor Klant. Za unos teksta i za korekturu unešenog teksta brinule su se gospoda Maria Blittersdorf, gospoda Stefanie Fiihrer, gospoda Gabriele Kaspar, gospođa Renate Wieland te gospoda Johannes Brachten- dorf, Ulrich Dickmann i Alexander Gabriel.

Za višestruke savjete zahvaljujem gospodinu profesoru dr. Wilhelmu Ottu i go¬ spodinu dr. Winfriedu Baderu iz Središta za obradu podataka Sveučilišta u Tubinge- nu, kao i gospodi Hannelorei Ott.

Zahvaljujem Njemačkoj biskupskoj konferenciji za značajni prilog kod ostvari¬ vanja ovog projekta; isto tako zahvaljujem i Ministarstvu za znanost i umjetnost pok¬ rajine Baden-Wiirttemberg. Za ovo izdanje velike zasluge ima i gospodin dr. Gerbert Brunneriz nakladničke kuće Herder u Freiburgu.

Peter HUnermann

XL

UVOD

1. Uz povijest »Denzingera«'

Kad je Heinrich Denzinger (1819.-4883.) nakon studija filologije, matematike, filozofije i teologije u Wurzburgu i Rimu kao i trogodišnje dušobrižničke djelatnosti bio pozvan za profesora u Wiirzburg, vodila gaje ideja o obnovi iskonske teologije nasuprot teološkom racionalizmu njegova vremena. »Enchiridion symbo!orum et definitionum quae de rebus fidei et morum a conciliis oecumenicis et summis pontifi- cibus emanaverunt«, prvi put objavljen 1854., odgovara toj nakani. U svom uvodu Denzinger piše: »Između mnogih zala, koje je nepovoljan položaj donio katoličkim učilištima, teološkim studijima najviše škodi što mnogi takozvane pozitivne doku¬ mente vjere i ćudoređa, koji nose na sebi pečat Crkvenog autoriteta, ili ignoriraju ili zanemaruju a previše povjerenja pridaju vlastitom razumu.«

Denzinger je u svoje prvo izdanje »Enchiridiona« uvrstio tekstove iz 100 crkve¬ nih dokumenata: Sažetke vjerovanja, saborske odluke, zaključke pokrajinskih sino¬ da te papinska doktrinarna izjašnjenja i pisma sve do pontifikata Pija IX. Denzinger je svojom dokumentacijom htio osvijetliti bitne postaje razvitka crkvenog učenja. Na osnovu »Enchiridiona« Scheeben je, u svojoj teološkoj teoriji spoznaje, predočio pregled razvitka tog učenja2 s komentarom.

Kadje Denzinger objavio svoje djelo, postojao je već niz starijih priručnika, koji međutim zbog svog odabira nisu više odgovarali zahtjevima vremena. Hitzfelder primjećuje u svojoj recenziji »Denzingera« u »Tubinger Thelogischen Quartal- schrift«: »Jedva treba spominjati da ta zbirka ne polaže pravo na apsolutnu potpu¬ nost; međutim sastavljaču se ne može uskratiti laskavo priznanje, daje na vrlo zado¬ voljavajući način ispunio svoje obećanje da će, po mogućnosti, dati što potpuniji pregled crkvenog učenja, s posebnim obzirom na suvremene potrebe«.3

Već je građa prvog izdanja »Denzingera« poredana kronološki; ono, između ostalog posjeduje i sustavno kazalo. Pozitivno prihvaćanje tog djela posvećenog Piju IX. učiniloje da su u roku od 18 mjeseci nakon prvog izdanja bila potrebna dva dalj¬ nja izdanja.

U njima su uvedeni brojevi uz rub i uvrštenje niz novih tekstova. Pri proširiva¬ nju djela Denzingera su vodili teološki i crkveni interesi njegova vremena. Više su uzeti u obzir tekstovi koji se odnose na prvenstvo rimskog biskupa, kristologiju, pi-

Usp. J. Schumacher, Der »Denzinger«. Geschichte und Bedeutung eines Buches in derPraxis der neueren Theologie (FThSt 114; Freiburg 1974.).

M. J. Scheeben, Handbuch der katholischen Dogmatik I: Theologische Erkenntnislehre, izd. M. Grabmann (Freiburg 1959'), br. 611-615 ThQ 36 (1854) 516 si.

XLI

tanje žednidbe i na religijsku spoznaju. Već je 2. izdanje povećano za trećinu opsega. 4. izdanje iz 1865. obuhvaća, između ostalog, i opširne izvatke iz enciklike Pija IX. »Quanta cura« iz 1864. i njegov »Syllabus«. 5. izdanje iz 1874. -posljednje koje je Denzinger sam uredio -sadrži glavne odlomke 1. vatikanskog sabora, naravno samo u predgovoru. Još nisu uzeti u obzir tekstovi Tridentskog sabora.

Od 6. do 9. izdanja (1888.-1900.) »Denzingera« priređuje Ignaz Stahl, privatni docent i honorarni profesoru Wiirzburgu. Stahl u 6. izdanje preuzima tridentske tek¬ stove i konstitucije 1. vatikanskog sabora. Za7. izdanje u 1895. mnogeje dokumente jošjedanput usporedio s izvorima i proveo niz poboljšanja. Upada u oči daje za raz¬ doblje nakon 1. vatikanskog sabora uvršten veći broj papinskih enciklika. Broj doku¬ menata narasta na 155. 8. i 9. izdanje (1899., 1900.), u odnosu na 7. izdanje, pokazuju samo neznatne promjene i poboljšanja. Nakon smrti Ignaza Stahla, 1905. godine, djelo preuzima izdavač Herder od izdavača Oskara Stahela iz Wiirzburga.

Od 10. izdanja (1908.) »Denzingera« priređuje Clemens Bannwart D. I. Njegov je suradnik Johannes B. Umberg D. I. Banmvart temeljito prerađuje »Denzingera«. Naslov djela sada glasi »Enchiridion symbolorum, defmitionum et declarationum de rebus fidei et moruni«. Dokumenti nisu samo točnije sređeni odgovarajući krono¬ loškom redoslijedu, nego su u cijelosti raščlanjeni prema pontifikatima pojedinih papa. Povijesni naslovi nadopunjeni su sažetim prikazima sadržaja. Navođenje izvo¬ ra, isticanje biblijskih navoda, odgovarajuće ukazivanje na izvorna mjesta, upućiva¬ nje na druge tekstove i tekući naslovi stupaca olakšavaju uporabu. K tomu dolaze ka¬ zalo imena i stvarno kazalo, popis bibliografskih skraćenica kao i povijesne primjed¬ be u bilješkama.

Banmvart je prvi dio »Denzingera«, koji obuhvaća sažetke vjerovanja, sasvim preradio na temelju tadašnjih istraživačkih radova. Još se jače očituje njegov zahvat u drugom dijelu pod nazivom »Documenta Romanorum Pontificum et conciliorum«. Prateći razvoj teologije nakon 1. vatikanskog sabora, u prilog Bannwarta idu izjave papa dane još prije saborskih izjašnjenja.

A. Bellesheim u svojoj recenziji hvali novi »Denzinger« kao »neprekinutu povi¬ jest Svete Stolice sa stanovišta učenja o vjeri i ćudoređu«.4 Brojni novo uvršteni tek¬ stovi odnose se na papin primat i učiteljsku službu; daljnje težište stavljeno je na razračunavanje s modernizmom. 34 stranice obuhvaća samo dokumentacija encikli¬ ke »Pascendi dominici gregis«. Slijedi čitav niz povijesnih dokumenata u kojima Bannwart vidi potvrdu antimodernističkih teza.

Bannwart posvećuje posebnu pozornost obradi sustavnog kazala. Dok Denzin¬ ger za područje dogmatike polazi od tri glavna odsjeka (»o načelima vjere i teologi¬ je«, »o Bogu jednom i trojstvenom, kakav je on u sebi«, »o Bogu koji djeluje naizvan«),5 Banmvart dijeli dogmatiku u deset traktata: objava, Crkva, rimski pape, jedan Bog, trojstveni Bog, stvaranje, uzdignuće i pad, otkupljenje, opravdanje, usavršenje. Denzingerje u svom rasporedu bio ovisan o Kleeu, Staudenmaieru, Die-

Katholik 88/11 (1908.) 234.

H. Denzinger, Enchiridion (1854.), 367, 375, 378.

XLII

ringeru i Berlageu; nasuprot tomu Banmvart se ravna prema dogmatskim djelima Liebermanna, Perroneai Franzelina. Banmvartovo sustavno kazalo, koje čini osnovu za sljedeće 21. izdanje, davalo je poticaje za oblikovanje brojnih dogmatika sve do 2. vatikanskog sabora; ono predstavlja tip teologije, koja se u naredno vrijeme često na¬ zivala »Denzinger-teologija«.

Izdanja 1911., 1913. i 1921. (11.-43. izdanje) donose samo neznatne nadopune, npr. antimodernističku prisegu i izjašnjenja biblijske komisije. Od 14. do 27. izdanja kao izdavač slovi Johannes B. Umberg D.I. Onje bio značajno preradio već 13. iz¬ danje (1921.), a da se njegovo ime nije spominjalo. Veliki broj izdanjaizmeđu 1922. i 1951. objašnjava se praksom nakladnika da se u jednom tiskanju izda više izdanja. Visine naklada se najčešće penju na preko 10.000 primjeraka, zanemarivši neke manje naklade u vrijeme neposredno nakon rata.

Umberg neprekidno usavršava »Denzingera«. On nadupunjuje suvremene tek¬ stove, a iz starijeg vremena nadopunjuje prije svega izjave učiteljstva za nauk o sak¬ ramentima, njegovom specijalnom području. Nasuprot Bannwartu, koji je iz sustavnog kazala bio izuzeo moralnu teologiju, Umberg je opet uvrštava tamo od 18. do 20. izdanja. Naravno, onje ne raspoređuje kao Denzinger prema dužnostima, nego prema Dekalogu. Umberg znatno proširuje kazalo osoba i stvari kao i kazalo bi¬ blijskih mjesta, a sustavno kazalo dotjeruje i specificira. Umberg dodatno ugrađuje u »Denzingera« ukaze u vezi s CIC/1917.

26. izdanje iz 1947. godine sadrži u dodatku zbirku tekstova kojuje priredio Karl Rahner, koji se potpisuje kao izdavač od 28. (1952.) do 31. izdanja (1957.). Pojedina izdanja pokazuju samo male izmjene. Rahner prerađuje sustavno kazalo. U 28. iz¬ danju Rahner je zamolio za prijedloge u planiranju nove obrade »Denzingera«. Zbog te namjere tekst je gotovo nepromijenjen otisnut i u sljedeća tri izdanja.

S 32. izdanjem iz 1963. godine Adolf Schonmetzer D.I. predočuje temeljito pre¬ rađenog »Denzingera«. Schonmetzerje umetnuo skoro 150 novih dokumenata, oko 100 drugih tekstova crkvenog učiteljstva je skratio ili proširio, izabrao je papinske govore i niz drugih dokumenata. Za to se onjednom poziva na stajališta stručnjaka, drugi put na novo postavljena teološka pitanja, koja ujedno bacaju drugačije svjetlo na ranije dokumente i tekstove. Općenito je Schonmetzerov cilj bio učiniti Enchiri- dion upotrebljivim ne samo za teološku poduku, nego i za zahtjevniju znanstvenu te¬ ologiju. Istodobno se on okreće protiv ranijih načela izbora, prema kojima se neki tekstovi nisu uvrštavali zato što bi možda mogli teolozima pričinjati teškoće. Schonmetzer nije želio objaviti knjigu »ad usum delphini«.

Kod 32. izdanja treba istaći: temeljito novooblikovanje dijela o sažecima vjero¬ vanja, kratke povijesne uvode u pojedine dokumente, izmjenu naslova koji se opet sastoje od naziva dokumenata, novo tekuće označavanje brojevima, temeljitu prera¬ du kazala, pri čemu se posebno bitno proširuje sustavno kazalo te ono dobiva naslove koji se oslanjaju na biblijskijezik. Ekleziologija se ne nalazi više, kao do sada, u dije¬ lu o temeljima teološke znanosti, već se pojavljuje kao samostalan teološki odsjek. Moral se ponovno sređuje prema krugovima dužnosti.

Glede sadržajnih novosti posebice valja istaknuti kako Schonmetzer uklanja Bannwartova pretjerivanja u vezi s papom i prihvaća tekstove koji postaju važan ele-

XLIII

ment u ekumenskoj raspravi; isto tako uvrštava dokumente koji govore o toleranciji i slobodi čovjeka, a upravljeni su protiv ropstva, mučenja i božjeg suda.

G. Maron u svojoj recenziji »Materialdienst des konfessionskundlichen Instituts Bensheim« kritizira činjenicu daje Schonmetzer izostavio niz tekstova koji bi s obzi¬ rom na ekumenu mogli biti neugodni zbog svoje krutosti.6 Recenzija J. C. Feltona predbacuje Schenmetzeru daje minimalizirao neprevarljivost crkvenog učiteljstva te daje postao promicateljemjedne žaljenja vrijedne suvremene teološke struje. Tim pojedinačnim glasovima stoji nasuprot široko odobravanje koje se očituje, ne kao najmanje važno, u brzom slijedu narednih izdanja (33. izdanje 1965., 34. izdanje 1967.) s njihovih ukupno 25.000 primjeraka. Kao novo, u ta su izdanja unijeti izvaci iz enciklika »Mater et Magistra« i »Pacem in terris« Ivana XXIII. i dva dokumenta Pavla VI.

35. i 36. izdanje ne donose nove dokumente, nego sadrže samo poboljšanja. U 35. izdanju Schonmetzer je najavio da će uskoro u zasebnom svesku objaviti doku¬ mente 2. vatikanskog sabora, kao i nove dokumente učiteljstva. Tu nakanu Schon¬ metzer nije više mogao ostvariti.

2. Uz postojeće dvojezično izdanje »Denzingera«

Izdavač je 1981. počeo s pripremom novog dvojezičnog izdanja »Denzingera«. Pri svom pothvatu bio je nošen zabrinutošću da bi nedostatak takvog izdanja mogao nanijeti veliku štetu poznavanju crkvene učiteljske predaje, jer mnogi čitatelji i kori¬ snici »Denzingera« imaju danas teškoće s grčkim i latinskim tekstovima. Daljnji po¬ vod bila je potreba proširenja »Denzingera« izborom dokumenata 2. vatikanskog sabora, novijih rimskih poslanica i dokumenata sinoda održanih nakon posljednjeg sabora.

U razgovorima s nakladnikom Herderom brzo se pokazalo da bi novi nakladni¬ kov slog čitave knjige podigao knjižarsku cijenu na neodrživu visinu. Tako je posao najprije usredotočen na prijevod, koji je trebao biti nadodan tekstu 36. izdanja. Taje zamisao kasnije napuštena. Tijekom rada, moji su suradnici u suradnji s centrom za obradu podataka sveučilišta u Tiibingenu za »Tubinger System von Textverarbei- tungs-Programmen« (TUSTEP) razvili program za novo, dvojezično izdanje »Den¬ zingera«.

Za to novo izdanje prerađeni su uvodi i naslovi, natpisi stupaca i bilješke. Tekst dokumenataje preispitan i poboljšan na osnovu kritičkih izdanja; isto tako navodi iz¬ vora i literature, koji su usto i osuvremenjeni. Za razdoblje od 1963. do 1988. naprav¬ ljen je odabir novijih dokumenata učiteljstva. To je zahtijevalo preradu kazala.

Odustalo se od toga da se skrati ili proširi zbirka dokumenata učiteljstva iz 34. do 36. izdanja »Denzingera«. Pritom su izdavača vodila sljedeća načela: Upotreba te zbirke trebala bi olakšati ponovno prihvaćanje tradicije »Denzingera«, prekinute na¬ kon 1967. Izbor koji je Schonmetzer napravio u vrijeme 2. vatikanskog sabora, sa

Materialdienst des Konfessionskundlichen Instituts Bensheim 16 (1965.) 99 si. Am ER 148 (1963.) 337-345.

XLIV

svojim nadopunama 33. i 34. izdanja, još uvelike odgovara zahtjevima današnje crkvene i teološke rasprave. Novo sastavljanje zbirke pretpostavilo bi kod današnjeg stanja teologije višegodišnju suradnju nekog međunarodnog tijela. Za takav bi posao kao matrica trebalo poslužiti dvojezično izdanje, koje bi na osnovu elektronskog TUSTEP-programa omogućilo ne samo da se novi dokumenti ubacuju a postojeći skraćuju odn. brišu, nego da se dokumenti kombiniraju s drugim prijevodima, prim¬ jerice engleskim ili francuskim. Izdavač stoga namjerava, nakon savjetovanja s raz¬ ličitim teološkim stručnjacima i društvima, obrazovati međunarodno radno tijelo koje bi preuzelo dvostruku zadaću: prvo, da preispita odabir dokumenata 36. izdanja »Denzingera« i drugo, da sudjeluje pri daljnjim dvojezičnim prijevodima.

Pri odabiru novo uvrštenih tekstova od papa najnovijeg vremena, postupalo se na sljedeći način: u cijelosti su preuzeti doktrinarni dijelovi konstitucija 2. vatikan¬ skog sabora - s izuzetkom obimne konstitucije »Lumen gentium« - a iz dekreta i iz¬ java samo važni dogmatski i moralno teološki iskazi. Isto vrijedi i za pokoncilske dokumente. Zbog promijenjene književne vrste enciklika za vrijeme pontifikata Iva¬ na Pavla II., pri odabiru nisu uzete u obzir sve enciklike - brojne enciklike imaju me- ditativno-parenetski značaj.

3. Prijevod i obrada dokumenata

Prevođenje sažetaka vjerovanja i dokumenata crkvenog učiteljstva vođeno je s namjerom da se njemački tekst stoje više moguće točno prilagodi originalnom tek¬ stu. Cilj nije bio da se napravi tečan, dobro čitljiv njemački tekst, nego prijevod koji izvorni tekst čini razumljivim i protumačivim i za one koji ne posjeduju produbljeno znanje grčkog i latinskog jezika. Korisnik prijevoda treba biti doveden što bliže iz¬ vornom tekstu. Kod toga se velika važnost polagala stalnosti termina. U pravilu se iz¬ bjegavalo da se s više njemačkih riječi prevedu nijanse teksta. Naprotiv, tražene su riječi koje očituju korjensku blizinu s odgovarajućom grčkom ili latinskom riječju. Isto se tako nastojala održati vjernost latinskom i grčkom gramatičkom sustavu, koli¬ ko je to dopuštala grada njemačkih rečenica. Prijevodom je trebao nastati tekst koji korak po korak dokazuje svoju funkciju služenja izvornom tekstu, a odražava nešto i od povijesne patine tih dokumenata. Dosljedno tome, došlo je do izvjesnih otklona od crkveno uvriježene terminologije u njemačkom jeziku. Tako se primjerice »pec- catum originale« na njemački prevodi kao »izvorni grijeh«. U malobrojnim slučaje¬ vima zadržani su grčki, odn. latinski izrazi, tako npr. riječ »anatema«, jer bi uobičajeni prijevod »prokletstvo« suviše suzio značenjsku širinu riječi.

Novi »Denzinger« pored grčkih i latinskih obuhvaća i španjolske, engleske nje¬ mačke, talijanske i francuske tekstove. Gdje su postojala kritička izdanja, tekstovi su uspoređeni s njima, a inače sa studijskim izdanjima, i to u svim slučajevima gdje se pojavila sumnja u tekst. Ukupno je izvršeno 1000 poboljšanja teksta.

Tekstovi dokumenata od 34. do 36. izdanja na čitavom nizu pokazuju jezične ispravke, koje su najčešće preuzete od Eduarda Schwartza. Dio tih ispravaka služioje očito za to da se zaobiđu jezične, odn. teološke teškoće u priloženim tekstovima. Umjesto tih ispravaka u tekst je uvrštena najbolje provjerena inačica. Sijedom toga,

XLV

»Denzinger« ne predstavlja kritično izdanje teksta - za to bi trebalo navesti naj¬ važnije inačice - ali on nudi kritički provjereni tekst.

4. Raščlamba dokumenata

Ovo 37. izdanje, ima - u skladu s tradicijom »Denzingera« - dva dijela: Prvi dio obuhvaća sažetke vjerovanja prvotne Crkve (1-76), drugi dio dokumente crkvenog učiteljstva (101-4858). Tekstovi drugog dijela slijede strogo kronološki redoslijed koji pruža nesagledive prednosti u odnosu na sustavne raščlambe (usp. napomene uz različite tipove sustavnog kazala »Denzingera«), Dokumenti crkvenog učiteljstva vezani su uvijek uz pontifikat rimskih biskupa. Njihovi su naslovi u pravilu u skladu s nazivom dokumenta i odgovajućim vremenom nastanka.

Brojevi do *3997 odgovaraju onima iz 36. izdanja. Dokumenti »Piam et con- stantem« i »Sancta mater ecclesia« smješteni su iza tekstova 2. vatikanskog sabora, tako da su morali dobiti brojeve *4400 umjesto *3998, *4402-4407 umjesto *3999-3999e. Dodatak 36. izdanju uvrštenje u sam tekst uz zadržavanje suplemen- tarnih brojeva. Brojevi izdanja prije 1963.” na unutarnjem rubu stranica ispale su u korist konkordancije u dodatku.

Radi preglednosti Schenmetzer je početak važnijih dokumenata obilježio lako zamjetljivim brojevima. Nastavljajući tu tradiciju tekstovi 2. vatikanskog sabora započinju brojem *4001. Tako dobivamo sljedeću razdiobu:

* 125 1. nicejski sabor

*150 1. carigradski sabor

*250 Efeški sabor

*300 Kalcedonski sabor

*500 Lateranska sinoda protiv monoteleta

*550 3. carigradski sabor

*600 2. nicejski sabor

*700 Sažetak vjerovanja Berengara Turskog

*800 4. lateranski sabor

*1000 Konstitucija »Benedictus Deus« Benedikta XII.

*1300 Firentinski sabor

* 1500 Tridentski sabor

*2001 Konstitucija »Cum occasione« protiv zabluda Kornelija Jansena

*2101 Dekret protiv zabluda laksista

*2301 Dekret protiv zabluda janzenista

*2600 Konstitucija »Auctoeem fidei« protiv zabluda sinode u Pistoji

*2800 Bula »Ineffabilis Deus« o bezgrješnom začeću Marijinom

*3000 1. vatikanski sabor

*3401 Dekret »Lamentabili« protiv zabluda modernista

*3700 Enciklica »Časti conubii« o kršćnaskoj ženidbi

*3900 Konstitucija »Munificentissimus Deus« o uznesenju Marijinom u nebo

*4001 2. vatikanski sabor

XLVI

5. Obrada aparata

Schonmetzeru pripada velika zasluga stoje za različite dokumente » Denzinge - ra« sastavio kratke povijesne uvode, koji ponekad pružaju i teološku pomoć za razu¬ mijevanje teksta. Pritom se djelomice zamjećuje određen, svakako nenamjeran apologetski interes. Uvodni tekstovi su sadržajno i jezično prerađeni, isto tako i nas¬ lovi odlomaka, nazivi i bilješke. Podaci o izdanjima i literaturi su provjereni, a u mnogim slučajevima i osuvremenjeni. Novo uvršteni tekstovi opskrbljeni su u pravi¬ lu odgovarajućim uvodima.

Kazala su pregledana i nadopunjena s obzirom na novo uvrštene dokumente. U popis dokumenata crkvenog učiteljstva, navedenih prema početnim riječima, navo¬ de se i početne riječi shema koje se spominju. Kazalo osoba i sadržaja sadrži kako la¬ tinske tako i hrvatske natuknice. Kod kazala osoba zadržanoje dosadašnje načelo, tj. u obzir su uzeta samo ona imena koja su od značenja na odgovarajućem mjestu. Nisu navedene npr. manje važne osobe kojima su upućena Ciprijanova ili Augustinova pisma. Sto se tiče mjesta navode se kao i do sada samo mjesta sabora, odn. sinoda i zemlje podrijetla, odn. mjesta sažetaka vjerovanja. Imena se najčešće navode u sadašnjem obliku hrvatskog jezika. Za obradu sustavnog kazala uložen je značajan napor. Uzeti su u obzir svi navodi iz izdanja Adolfa Schenmetzera, ali su uključeni u novu podjelu. Nepromijenjen je preuzet odsjek o međusobno proturječnim iskazima dokumenata crkvenog učiteljstva. Sustavno kazalo moralo je iz osnove biti pre¬ rađeno na temelju novih teoloških pitanja na 2. vatikanskom saboru i u dokumentima poslije sabora. Ranije pojmovne podjele -primjerice na području ekleziologije -po¬ kazale su se neupotrebljivima u odnosu na bitne iskaze 2. vatikanskog sabora, npr. utemeljenje Crkve u tajni Trojstva ili pojam Božjeg naroda.

Latinski prijevodi grčkih tekstova zadržani su samo kad im prema njihovom po¬ rijeklu pripada ista vrijednost, kao npr. kod tekstova Lateranske sinode iz 649.

Skraćenice biblijskih knjiga slijede u hrvatskom prijevodu oznake prihvaćene u hrvatskom tekstu Biblije." Brojevi psalama u hrvatskom tekstu su prema hebrejskom, bez stavljanja u zagradu tradicionalnog broja.

Službeno i autentično izdanje Akata Apostolske Stolice je od 1904. godine ASS (37 [1904/05. J), koje je nešto kasnije zamijenjeno s AAS (1 [1909. J). Navodi u [...]• označavaju originalno označavanje stranica u ASS odn. AAS. Označavanje izdanja CIC/1917. su izostavljena. Neposredno ispred teksta dokumenata navode se izdanja a prema potrebi i zbirke.

Gdje naslovi teksta spadaju u autentični tekst dokumenata (npr. kod dokumenata tridentskog sabora) navode se u pravilu u latinskom izvorniku i hrvatskom prijevodu.

Na neki se tekst unutar tog dijela upućuje pomoću odgovarajućeg broja i napri¬ jed stavljene zvijezdice (*). U kazalima se upućuje na tekst jednostavnim navođe¬ njem broja na koji se upućuje. Bilješke upućuju na mjesta gdje se mogu naći navodi, prepričavanja ili osuđena mišljenja. Uz broj bilješke naznačenje i broj teksta na koji se bilješka odnosi. Za razliku od broja bilješke, broj teksta ima ispred sebe zvijezdicu.

Biblija, Stvarnost, Zagreb 1968.

XLVII

SMJERNICE ZA TEOLOŠKU UPOTREBU »DENZINGERA«

Sljedeće upute za teološku upotrebu postojeće zbirke imaju nužno sumarni i uvodni karakter. One ne mogu nadomjestiti temeljiti studij teološke znanosti o spoz¬ naji i dogmatsko učenje o principima teologije. Ipak, sljedeće upute imaju svoj smi¬ sao u tome da teološki obrazovanog korisnika podsjete na raniji studij, a laika koji bude čitao ovu knjigu, da sačuvaju od krivih predodžbi.

1. Svjedočanstvo Crkve i službeno naviještanje

Isus Krist je čitavoj Crkvi povjerio nastavak svog poslanja, da svjedoči evanđelje. Toj obavezi naviještanja svih vjernika služe nositelji službi u Crkvi. Ako oni čuvaju i vjerno izlažu evanđelje u propovijedi i poduči, oni potiču zajednice i po¬ jedince da rastu u vjeri i da slijede taj nalog. Službeno učenje je tako dio ukupnog crkvenog svjedočenja.

Budući da službeno svjedočenje vjere dolazi Crkvi u ime Isusa Krista, ono se vrši autoritativno: »Tko vas sluša, mene sluša« (Lk 10,16). Ipak, biskupi nisu nosite¬ lji objave; oni su svjedoci objave predane apostolima od Isusa Krista, i oni su pod¬ ložni Božjoj riječi. U isto vrijeme vrijedi i: Božji narod, za čiju su izgradnju oni po¬ stavljeni, već je obdaren Božjom riječju, jer on vjeruje. Odatle proizlazi da na području naviještanja vlada odnos kao između punoljetnih ljudi. Oni koji slušaju imaju u vjeri pravo i dužnost da sebi stvore sud o službenom naviještanju u Crkvi, da bi ga mogli odgovorno i savjesno prihvatiti. »Amen« zajednice na molitvu i na pro¬ povijed biskupa, odn. prezbitera, vrednovao se u vrijeme patristike izričito kao potvrđujući sud vjerničkog naroda.

Slušanje, prihvaćanje objave u vjeri i svjedočenje vjere, omogućeni su darom Duha Svetoga. Taj Duh, koji po Kristu povezuje životnu zajednicu vjernika s Ocem, otvara Crkvi uvijek nanovo izvorno očitovanje tog događanja objave i spasenja, kakoje u nj vjerovala apostolska Crkva. Budući da se ukupno crkveno kao i službeno svjedočenje odnosi na evanđelje, kakoje ono mjerodavno posvjedočeno u Pismu i apostolskoj tradiciji, to svjedočanstvo otaca, riječi biskupa i papa, crkvene predaje u njezinim molitvama, liturgiji i vjerskoj praksi, sačinjavaju izvore i kriterije drugoga reda. Jedinstveno se evanđelja može posredovati samo ukoliko se izlaže i istovreme¬ no pažljivo brani. Izlaganje i pažljiva obrana dokazuju se upravo u mnogostrukim oblicima koje poprima svjedočenje vjere. Pritom treba zadržati unutarnje stupnje¬ vanje kompetentnosti.

XLVIII

Različita svjedočenja evanđelja načelno su u Crkvi otvorena svakomu najednak način, obnašateljima službi na isti način kao i teolozima i laicima. Oni vrednuju sva¬ ko konkretno svjedočenje vjere, kako službeno tako i ono pojedinaca ili zajednica. To vrednovanje ne može biti jednostavna provjera s mjerilom unaprijed zadanih sažetaka. Evanđelje je »Riječ života« (1 Iv 1,1) koja oslobađa za »novo mišljenje« i »novo djelovanje«. Predaja vjere je u osnovi uvijek i širenje jezičnih izraza, te se zbog toga razlikuje od »robovanja slovu«.

2. Autentično naučavanje

Zadaća službenog naviještanja vjere je odgovorna i teška. Temeljne istine vjere treba stalno uklapati u svakodnevni život pojedinaca i obitelji, u različite društvene i kulturne situacije. U tom posadašnjenju, koje se mora izvoditi uvijek nanovo, može vrlo lako doći do jednostranog naglašavanja, do kratkih spojeva, obmana i zabluda. Budući daje Božja objava u Isusu Kristu početak, a ne punina Božjeg kraljevstva, budući daje s Duhom dan tek predujam i zalog buduće slave, zato službeno navi- ještanje kao prevođenje evanđelja u različite dimenzije života, načelno podliježe uv¬ jetima ograničene ljudske spoznaje i ograničene ljudske prakse. To znači da su biskupi upućeni na onu pomoć, mehanizme osiguranja i provjerene institucionalne oblike koje je razvila ljudska ograničenost za promicanje svoje spoznaje i svoje prak¬ se. Na drugoj strani, slušatelj je kao zreli kršćanin pozvan da u naviještanju razlikuje bitno od nebitnog, da luči osnovnu nakanu u iskazu od pojedinosti i da naviještanje prihvati sa svojim cjelokupnim razumijevanjem vjere. Duhovno slušanje nije manje važno od duhovnog naviještanja i naučavanja. Podrška kojaje Crkvi obećana odnosi se na oboje i očituje se između ostalog u primjerenoj uporabi ljudskih sposobnosti i moći sa strane nositelja službi kao i vjernika koji sluša. Postojanost Crkve u istini ima svoj temelj u Isusu Kristu koji je kao uskrsli Gospodin svojim Duhom nazočan u Crkvi. Ta postojanost, darovana od Boga, u svakom je času posredovana »ludošću propovijedanja«, naporom oko pravilnog izlaganja i slušanja evanđelja, obraćenjem i obnovom.

U širokoj lepezi službenog svjedočanstva vjere, odluke učiteljstva zauzimaju posebno mjesto. U životu pojedinih vjernika, u praksi i razumijevanju zajednica, odn. mjesnih Crkava, kao i sveukupne Crkve, mogu iskrsnuti neprilike i opasnosti za vjeru koje traže jasnu prosudbu, je li dotično shvaćanje ili praksa spojiva ili nespoji¬ va s evanđeljem. Nadležnost za takve obvezatne prosudbe pripisuje se u čitavoj pre¬ daji papi i biskupima kao pastirima Crkve. Ta nadležnost odnosi se na pitanja vjere i ćudoređa (fides et mores) jer se u evanđelju radi o realnom životu u milosti Božjoj. Sve do vremena Tridentskog sabora pod »mores« su se podrazumijevali crkveni običaji i način života, u novom se vijeku pod tim najčešće podrazumijeva ćudoredni nauk u užem smislu.

Odluke učiteljstva oslanjaju se na gore u glavnim crtama opisana mjerodavna svjedočanstva vjere i od posebnog su značenja za oblikovanje primjerenog razumije¬ vanja vjere, jer se u njima -s obzirom na precizno postavljena pitanja -u pravilu do-

XLIX

nose dobro promišljeni sudovi. Ova zbirka sadrži u svom drugom dijelu takve dokumente. Te odluke učiteljstva ne smiju se miješati s općenitim naviještanjem evanđelja. One ne zamjenjuju naviještanje -niti u svojoj cjelokupnosti -nego ga na poseban način nadopunjuju. Upravo tako one imaju svoje značenje za preciznije shvaćanje evanđelja. Razumije se, one imaju različitu težinu, različit autoritet i ob- vezatnost.

Autoritet i obvezatnost određuju se prema više kriterija. Prvi kriterij proizlazi iz autorstva. Razlika je da li doktrinarnu odluku donosi pojedini biskup, zajednica bi¬ skupa, opći sabor, partikularna sinoda ili biskupska konferencija, papa ili kongrega¬ cija rimske Kurije. Stoje obuhvatnija nadležnost službe, to je odluka veće težine. Najveću nadležnost službe, u odnosu na čitavu Crkvu imaju papa i zajednica bisku¬ pa. Drugi kriterij proizlazi iz kruga kojemje upućena doktrinarna odluka. Stoje dok¬ trinarna odluka upućena većem krugu, to ona ima veću težinu. Treći kriterij proizlazi iz predmeta o kojem se raspravlja. Središnje sadržaje vjere i ćudoređa valja razliko¬ vati od više rubnih ili čak samo stegovnih predmeta. Četvrto, važno je pitanje na ko¬ jim se izvorima temelji donesena odluka. Može se raditi o istini koja je posvjedočena u Pismu ili Predaji izrijekom ili uključno, može se raditi o teološkim izvodima ili pak o zaključcima iz općenito očevidnih -a time filozofskih -ćudorednih načela. Peti kri¬ terij je oblik u kojem se neka odluka donosi. U obliku se vidi na kojije način u odluku uključena učiteljska nadležnost. Instrukciju treba vrednovati drugačije od dekreta, enciklike ili konstitucije općeg sabora.

Da bi se odredila težina nekog učiteljskog mišljenja, potrebna su brižljiva pojašnjenja koja se ravnaju prema spomenutim kriterijima te uzimaju u obzir povi¬ jesnu mijenu u oblicima obnašanja autoriteta kao i poretka, odn. hijerarhije različitih autoriteta. Pravilo je teološke he.meneutike da se prava obvezatnost pripisuje samo jezgri iskaza a ne uvodima, zaključnim formulacijama, pojedinim dokazima, pojašnjenjima i citatima.

Odluke učiteljstva uključuju često teološke ocjene s kojima se označava prihvat¬ ljivost nekog učenja. Od kasnog srednjeg vijeka, posebno tijekom novog vijeka, do¬ lazi povrh toga i do teoloških kvalifikacija koje obilježavaju stupanj sigurnosti za prihvatljivost crkvenih učenja. Do u visoki srednji vijek upotrebljavaju se stare pro¬ cjene pravovjerja i krivovjerja. Treba pripaziti da osude (anathematizomen, damna- mus) ne označavaju nužno potpunu suprotnost učenju objave, nego i prekršaje protiv crkvenosti. Nije svako osuđeno učenje krivovjerje u strogom smislu. Različitost ocjena započinje prijelazom u 14. stoljeće. Kako pitanje sigurnosti u novovjekoj fi¬ lozofiji dobiva sve veće značenja, razrađuju se i teološke kvalifikacije. Uobičajene razlike su: Jedno je učenje koje pripada »božanskoj vjeri« (de fide divina) kada izričito ili uključno pripada objavi. Ono pripada »božanskoj i katoličkoj vjeri« (de fide divina et catholica) kada gaje povrh toga crkveno učiteljstvo i formalno pre¬ dložilo za vjerovanje. »Najbliže vjeri« (fidei proximum) je stav koji prema sugla¬ snom mišljenju teologa treba smatrati za objavljenu istinu i koji Crkva zastupa, a da nije predočen kao objavljen. Daljnja važna kvalifikacija odnosi se na istine koje doduše nisu formalno u objavi, ali koje s njom stoje u tako uskoj vezi, da ih učiteljstvo predočuje kao konačne istine. U tom se slučaju tradicionalno govori o

L

»istini crkvene vjere« (de fide ecclesiastica). Pored toga postoje različito kvalificira¬ na teološka mišljenja. Kod upotrebe teoloških ocjena i kvalifikacija učiteljstvo se ravnalo prema teološkoj terminologiji kojaje bila u uporabi u svakom od tih razdob¬ lja.

3. Neprevarljivo učenje

Neprevaraljivo učenje, koje se pripisuje papi i zajednici biskupa, nije u potpunoj suprotnosti sa sadržajem prevarljivog učenja. Naprotiv, oboje je usko povezano i te¬ melji se na daru Duha cjelokupnoj Crkvi, koji je održava u istini i koji ne dopušta da opće vjersko uvjerenje Božjeg naroda odluta od istine. Zbog toga se opće vjersko uv¬ jerenje Božjeg naroda označava kao »indefectibilis«, kao nemanjkavo. U tom božan¬ skom daru cjelokupnoj Crkvi, na svoj način sudjeluje i učiteljstvo. Neprevarljivo učenje čini u neku ruku implicitni vrh autentičnog i službenog učenja. Neprevarljivo učenje u obliku redovnog učiteljstva događa se kada biskupi, rašireni širom kugle ze¬ maljske, u suglasnosti naviještaju nešto kao istinu vjere. Konsenzus čini temelj si¬ gurnosti i pouzdanosti istine. Od toga treba razlikovati neprevarljivo učenje iz¬ vanrednog učiteljstva. 1. vatikanski sabor obrazlaže nužnost takve nadležnosti time što u pitanjima vjere i ćudoređa mogu nastupiti »opasnosti«, dapače »štete« koje čine nužnom pouzdanu odluku o tome da li se neko shvaćanje ili upitna praksa kreću u ok¬ viru evanđelja ili ga iskrivljuju. Na 1. i 2. vatikanskom saboru zbirno se navode oni izvori i kriteriji iz kojih papa -isto važi i za opće sabore i za nesabornu zajednicu bi¬ skupa koja djeluje u formalno kolegijalnom činu -može proglasiti suglasnost ili ne- suglasnost s vjerom. Time se ističe mogućnost posljednje sigurnosti vjere u Crkvi, da cjelokupna Crkva može biti očuvana kao jedna i ostati vjerna svom temelju. Osnova za to je obećanje potpore Duha Svetoga.

Ako se za neprevarljive definicije kaže da su one iz sebe, a ne po odobrenju Crkve, »irreformabiles«, onda to znači: Papini izričaji za svoju obvezatnost ne treba¬ ju naknadno odobrenje episkopata, kao što niti definicije nekog legitimnog sabora ne trebaju za svoju obvezatnost naknadno odobrenje neke druge instancije. Oni su po¬ sljednja instancija, tako da se za takvu odluku ne može prizivati na neku drugu in¬ stanciju. Neprevarljive odluke učiteljstva sprečavaju da vjernici pojedinci, i Crkva kao Božji narod, budu glede evanđelja zavedeni u obmanu ili zabludu. Međutim, ta kvalifikacija ne znači da definicije u svakom času predstavljaju idealne, tj. potpuno uspjele odgovore na probleme vjere i ćudoređa, koji se ne bi mogli kasnije još jedan¬ put raspraviti, pojasniti ili nadopuniti. Samo je po sebi razumljivo da su svim defini¬ cijama potrebna tumačenja. Definicije, s obzirom na njihov smisao, treba tumačiti uklapajući ih u cjelokupno razumijevanje vjere i u vjersku predaju.

Naravno, tako opisana mogućnost vjerske sigurnosti ne vrijedi naprosto, nego s obzirom na sadržaj vjere koji se željelo definirati, a to znači daje onjasno omeđen i jednoznačno određen. Crkveno učiteljstvo ne bi moglo definirati cjelokupnost ob¬ javljene istine. Tako se još jedanput pokazuje izvanrednost tog oblika naučavanja.

LI

4. Opasnosti kod upotrebe »Denzingera«

Yves Congarje u svom znamenitom članku9 upozorio na niz opasnosti koje mogu nastati pri površno-naivnom, nepromišljenom korištenju »Denzingerom«:

-Nizanje tekstova koji po sebi imaju vrlo različitu težinu, može izazvati dojam daje tu riječ o paragrafima nekog zakonika koji su svi više manje jednaki.

- Može se stvarati predodžba da za vjernike postoji »Nadbiće, jedinstveno u svojoj vrsti... učiteljstvo, koje ih nadzire, drži u stezi, ispravlja i određuje što se smi¬ je zastupati a što ne smije«.'" Tu se previđa da postoji mnogo načina na koje se vjera čuva i izlaže. Predaja spominje oce jednako tako kao i liturgiju, velike teologe itd. Dokumenti učiteljstva su samo jedan oblik čuvanja i izlaganja vjere.

-Treba se braniti od mišljenja da bi pojedini teološki stručni izrazi imali u sva¬ kom dokumentu točno isti smisao. Značenjska širinajedne te iste riječi razlikuje se često i znatno u različitim razdobljima. »Sacramentum« i »dogma« npr. tijekom vre¬ mena jako mijenjaju smisao.

- Odabir tekstova kako je on napravljen u dosadašnjem »Denzingeru« jako je potisnuo učiteljska svjedočanstva partikularnih i pokrajinskih sinoda i pojedinih bi¬ skupa u korist papinskih učiteljskih dokumenata. Time se može stvoriti kriva slika o redovnom učiteljstvu u raznovrsnosti njegovih oblika.

-Napokon treba paziti na cjelokupni sklop u kojem se nalaze sve definicije i iz¬ jave crkvenog učiteljstva. One su izraz vjerskog života i trebaju poticati vjerski život ispunjen Duhom. Zato se takvi tekstovi razumiju i usvajaju na pravi način tek tamo gdje se ne shvaćaju izvanjski, takoreći »pravno« kao propisi, nego kao svjedočan¬ stvo vjere.

Primjerena teološka upotreba »Denzingera« nikako ne vodi do sterilne »Denzin- ger-teologije«. Naprotiv, takva teologija predstavlja zloupotrebu te zbirke tekstova. Veliko blago »Denzingera«, o kojem govori Congar, počinje se otkrivati onome tko se tom zbirkom služi uistinu teološki.

Lll

Uberden rechten Gebrauch des »Denzinger«, u: Situation und Aufgabe der Theologie heute (Paderborn 1971.) 125-150.

Isto, 141.

UPUTE ZA ČITANJE

Prikaz inačica u tekstu

Ako se radi o odstupanju od osnovnog teksta proširivanjem, proširenje teksta stavljeno je u uglate zagrade (normalna slova). Skraćenica izvora usporednog teksta (ako je potrebno) pisana je kurzivom.

Primjer: (usp. *23): Tekst se proširuje s »ovog«: uskrsnuće [LOMoz: ovog] tijela

Ako se radi o odstupanju od osnovnog teksta izostavljanjem, izostavljeni tekst je u osnovnom tekstu napisan kurzivom, a iza njega slijedi znak (-!]

Primjer: (usp. *15 i 22): Izostavljen je tekst »od mrtvih«: treći dan uskrsnuo od mrtvih [-!]

Ako se radi o odstupanju od osnovnog teksta promjenom, taj dio teksta je u osnovnom tekstu napisan kurzivom, a inačica u uglatim zagradama normalnim slovi¬ ma.

Primjer: (usp. *30): umjesto »sišao nad pakao« inačica glasi »sišao k pokojnici¬ ma«

Ako se u načinu čitanja koje odstupa mijenja red riječi, stavljaju se riječi koje se premještaju u kurziv i označuju brojkom gore. Te iste brojke nalaze se onda u obrat¬ nom poretku u uglatim zagradama (usp. *6): premještaju se riječi 'Ispovijedamo" i "vjerujemo": 'ispovijedamo i ’ vjerujemo [21]

Primjer kada se sva tri gore spomenuta slučaja nalaze u istom tekstu (usp. *22): lje] pokopan, treći dan uskrsnuo od mrtvih [-!], uznesen na nebesa [uzašao na nebo] . . . =

Glavni tekst:

pokopan, treći dan uskrsnuo od mrtvih, uznesen na nebesa...

Usporedni tekst:

pokopan, treći dan uskrsnuo, uzašao na nebo ...

UH

Brojevi i znakovi reda

* 1000

2400°

3000°°

* 1531' 1/1/1,49

116i 5-n

= broj koji označuje tekst te zbirke kod upućivanja unutar dijela teksta = uvodno zapažanje stavljeno ispred nekog dokumenta = uvođenje u skup dokumenata stavljeno ispred prvog uvodnog zapažanja = bilješka za tekst broja sa strane 1531

= način navođenja djela" koja su sastavljena od više objavljenih dijelova u susljednim vremenima (npr. svezak, dio sveska, dio, svežanj). Broj koji slijedi zarez označuje stranicu, ako nije zabilježeno drugo.

= oznaka stranica i reda

12a, 15b = oznaka stranice i stupca (lijevo ili desno)

17C = stranica ili stupac s oznakom odlomaka

60 si = navedena i sljedeća stranica ili broj

fol.4r,fol.6v = na listu 4 prednja strana, na listu 6 stražnja strana

241 - oznaka stranice službenog izdanja dokumenata Apostolske stolice

(ASS od 37) 1904/05] i AAS od 1 [1909]).

Opće skraćenice

a(rt). = articulus (članak) al. = alii (drugi) ass. = assertio (izjava) bilj. = bilješka br. = broj

c. = capitulum, caput (poglavlje, glava) concl. = conclusio (zaključak) coroll. = corollarium (dodatak)

cs. = causa

d. = dio

diffic. = difficultas (teškoća) disq. = disquisitio (istraživanje) dist. = distinctio (razlikovanje) dr. = drugi

dub. = dubium, dubitatio

(sumnja, sumnjanje) fol. = folium (list papira) fundam. = fundamentum (temelj) grč. = (grčki) itd. = i tako dalje izd. = izdanje

1. = list papira

lat. = latinski

mj. = mjesto

ml. = mlađi

n = numerus (broj)

na dr. mj. = na drugom mjestu

na nav. mj. = na navedenom mjestu

nav. = naveden

npr. = na primjer

odn. = odnosno

odsj. = odsjek

p. = pars/pagina (dio/stranica) par.= paralelno mjesto

pogl. = poglavlje poseb.= posebno propos. = propositio (postava)

q. = quaestio (pitanje) reg. = register (registar) resol. = resolutio (razrješenje)

LIV

sect. = sectio (odsjek) sent. = sententia (tvrdnja) si. = sljedeći Septg. = Septuaginta st. = stražnja strana lista str. = stranica sv. = svezak svit. = svitak

t. = tomus (svezak) tab. = tabela (tablica) tit. = titulus (naslov) tract. = tractatus (traktat) upr. = upravo usp. = usporedi v. = vidi

Bibliografske skraćenice

AAS

AbhBavAk

ACColon

ACOe

AmER

AnBoll

AnE

AnIP

Apoll

ArchFrPr

ArchHDLMA

ArchKKR

ArchLKGMA

ArchTGran

ASS

ASyll

ASyn

= Acta Apostolicae (Rim 1909 si)

= Abhandlungen der bayerischen Akademie der Wissenschaften, Philosophische - philologische und historische Klasse (Miinchen 1835 si)

= Acta et Decreta Concilii Provincii Coloniensis... a. Dni.

MDCCCLX... celebmti (Koln 1862)

= Acta Conciliorum Oecumenicorum, izd. E. Schwartz (StraGburg 1914; Berlin- Leipzig 1922-1940); 2. Serie (Berlin 1988 si)

= The American Ecclesiastical Review (New York - Cincinati 1889-1905; 1943 si)

= Analecta Bollandiana (Paris-Briissel 1882 si)

= Analecta Ecclesiastica (Rim 1893-1911)

= Analecta luris Pontificii (Rim 1855-1891)

= Apollinaris. Commentarius iuris canonici (Vatikan 1928 si)

= Archivum Fratrum Praedicatorum (Rim 1931 si)

= Archives d'Histoire Doctrinale et Litteraire du Moyen-Age (Pariš 1926 si)

= Archivfiir Katholisches Kirchenrecht (Mainz 1857 si)

=Archivfur Literatur- und Kirchengeschichte des Mittelalters (Ber¬ lin 1885-1900)

= Archivo Teologico Granadino (Granada 1938 si)

= Acta Sanctae Sedis (Rim 1865-1908)

= Acta Soneti Domini Nostri Pii IX., ex quibus excerptus est Sylla- bus (Rim 1865)

= Acta Synodalia Sacrosancti Concilii Oecumenici Vaticani secundi (Vatikan 1970-1980)

LV

BarAE

BeitrGPhThMA

BekSchELK

BltLE

BoeW

Bruns

BullCocq

BullFr

BullLux

BullOP

BullRCt

BullTau

CaANQ

CaKA

CdICF

CdLuc

CIC

CivCatt

CIPL

CoDeDe

COeD

= Annales Ecclesiastici a Christo nato ad annum 1198, izd. C. Baro- nius - O. Ravnaldus - 1 . Laderchius (Lucca 1738 si); izd. A. Thei- ner (Barri-Ducis 1864 si)

= Beitrdge zur Geschichte der Philosophie und Theologie des Mitte- lalters (Munster 1891 si)

= Die Bekenntnisschriften der Evangelisch-Lutherischen Kirche (Gdttingen 1967")

= Bulletin de Litterature Ecclesiastiaue (Toulouse 1899 si)

= J. F. Boehmer - C. Will, Regesta archiepiscoporum Maguntinen- sium (Innsbruck 1877 si)

= H. Th. Bruns, Canones Apostolorum et Conciliorum saec. PV-VII (Berlin 1839)

= Bullarum, Privilegiorum ac Diplomatum Romanorum Pontificum amplissima collectio, izd. C. Cocquelines (Rim 1739 si)

= Bullarium Franciscanum, Romanorum pontificum constitutiones, epistolas ac diplomata continens, izd. J.H. Sbaralea - K. Eubel (Rim 1759-1904; 1929-1949)

= Magnum Bullarium Romanum (Luxsemburg 1727 si)

= Bullarium Ordinis Praedicatorum, izd. Th. Ripoll - A. Bremond (Rim 1729-1740)

= Bullarii Romani Continuatio (Nastavak BullCocqa), izd. A. Bar- beri - R.- Segreti (Rim 1835 si)

= Bullarum, Diplomatum et Privilegiorum Romanorum Pontificum Tauriensis editio, izd. G. Tomassetti i dr. (Torino 1857-1872)

= CP. Caspari, Alte und neue Quellen zur Geschichte des Ta- ufsymbols und der Glaubensregel (Christiania 1879)

= CP. Caspari, Ungedruckte, unbeachtete... Quellen zur Geschic¬ hte des Taufsvmbols und der Galubensregel (Christiania 1866 si) = Codicis Iuris Canonici Fontes, izd. P. Gasparri - 1 . Seredi (Rim 1923-1939)

= El Codice Lucense de la Coleccidn Candnica Hispana, izd. C.

Garcia Goldaraz, dio 1: Reconstruccidn (Rim 1954)

= Codex Iuris Canonici (Rim 1917; 1983)

= La Civilta Cattolica (Rim 1850 si)

= Claris Patrum Latinorum, izd. E. Dekkers: Sacris Erudiri. Jaarbo- ek voor Godsdienstvvetenschappen 3 (Steenbrugge 1951; 1 96 1 2)

= Constitutiones, Decreta, Declarationes, izd. Generalsekretariat des 2. Vatikanischen Konzilis (Vatikan 1966)

= Conciliorum Oecumenicorum Decreta, izd. Centro di Documen- tazione. Istituto per le Scienze Religiose, Bologna (Barcelo- na-Freiburg-Rim 1962!; 1973')

LVI

CollLac

CollPF

CouE

CpChL

CpChL.CM

CpRef

CSEL

CVis

DALtg

DenCh

DivThomPl

DThC

DuPlA

EnchB

EnglHR

EstEcl

EtFranc

FIP

Frdb

FThSt

Funk

GChSch

Greg

Guibert

HaC

Hjb

= Acta et Decreta Sacrorum Conciliorum recentiorum. CoUectio Lacensis (Freiburg 1870-1890)

= Collectanea S. Congregationis de Propaganda Fide (Rim 19072) = Epistolae Romanorum Pontificum a S. Clemente usaue ad Inno- centium III., izd. P. Coustant (nepotpuno, Pariš 1721)

= Corpus Christianorum, Series Latina (Turnholt 1953 si)

= Corpus Christianorum, Continuatio Medievalis (Turnholt 1966 si)

= Corpus Reformatorum (Berlin 1834 si)

= Corpus Scriptorum Ecclesiasticorum Latinorum (Wien 1 866 si) = Concilios Visigćticos e Hispano-Romanos, izd. J. Vives (Barcelo- na-Madrid 1963)

= Dictionnaire d' Archeologie Chretienne et Liturgie (Pariš 1907-1953)

= H. Denifle - E. Chatelain, Chartularium Universitatis Parisiensis (Pariš 1889 si)

= Divus Thomas. Commentarium de philosophia et theologia (Pia- cenzal880si)

= Dictionnaire de Theologie Catholiaue (Pariš 1903 si)

= Ch. du Plessis d'Argentre, CoUectio iudiciorum de novis erroribus qui ab initio XII saeculi... usque ad a. 1713 in Ecclesiaproscripti sunt et notati (Pariš 1 728 1 ; 1 7552)

= Enchiridion Biblicum, izd. Papinsko biblijsko povjerenstvo = English Historical Review (London 1886 si)

= Estudios Eclesidsticos (Madrid 1922 si)

= Etudes Franciscaines (Pariš 1899 si)

= Florilegium Patristicum (Bonn 1904-1941)

= Corpus Iuris Canonici, izd. E-L. Friedberg (Leipzig 1879-1881)

= Freiburger Theologische Studien (Freiburg 1910 si)

= F.X. Funk, Patres Apostolici (Tubingen 1901 si))

= Die Griechischen Christlichen Schriftsteller der ersten drei Jah- rhunderte (Berlin-Leipzig 1897 si)

= Gregorianum (Rim 1920 si)

= J. de Guibert, Documenta ecclesiastica christianae perfeetionis studium speetantia (Rim 1931)

= J. Hardouin, Acta Conciliorum et Epistolae decretales ac Consti- tutiones Summorum Pontificum ab anno 34 ad annum 1714 (Pariš 1714-1715)

= Historisches Jahrbuch der Gorres-Gesellschaft (Miinster-Munchen 1880 si)

LVII

Hn

Irenikon

JR

JThSt

Karrniris

Katholik

KIT

KiiA

KuBS

LQF

Ltzm

MaC

MGH

MigThC

NArch

NGWGott

NKD

NvRTh

OstVJKTh

OrChrPer

PerRMor

PG

PL

PoR

= A. Hahn - G. L. Hahn, Bibliothek der Symbole und Glaubensre- geln derAlten Kirche (Breslau 18973)

= Irenikon (Amay sur Meuse - Chevetogne 1926 si)

= Ph. Jaffć, Regesta Pontificum Romanorum, izd. S. Lowenfeld - F.

Kaltenbrunner - P. Ewald (Leipzig 1885- 18882)

= The Journal of Theological Studies (Oxford-London 1899 si)

= J.N. Karrniris, Ta dogmatika kai symbolika mnemeia thes 'Ortho- dćksou Katholikes 'Ekklesias, sv. 1 (Atena 1952)

= Der Katholik (Strassburg-Mainz 1821-1918)

= Kleine Texte fiir Vorlesungen und Ubungen, izd. H. Lietzmann (Bonn 1902 si)

= K. Kiinstle, Antipriscilliana (Freiburg 1905)

= K. Kiinstle, Eine Bibliothek der Symbole und theologischer Trak¬ tate zur Bekampfung des Priscillianismus (Mainz 1900)

= Liturgiewissenschaftliche Quellen und Forschungen (Miinster 1957 si)

= Symbole derAlten Kirche, izabrao H. Lietzmann (KIT 17-18; Bonn 19 14")

= Sacrorum Conciliorum nova et amplissima collectio, izd. J.D.

Mansi (Firenza 1759-1827; Paris-Leipzig 1901-1927)

= Monumenta Germaniae Historica inde ab anno 500 usque ad an- num 1500 (Hannover-Berlin 1826 si)

= Theologiae Cursus completus, izd. J.-P. Migne (Pariš 1838 si)

= Neues Archiv der Gesellschaftfur dltere deutsche Geschichtskun- de zur Beforderung einer Gesamtausgabe der Quellen deutscher Geschichte des Mittelalters (Hannover 1876-1936)

= Nachrichten der Gesellschaft der Wissenschaften in Gottingen (Berlin 1884 si)

= Nachkonziliare Dokumentation, izd. Liturgisches Institut Trier (Trier 1967- 1977)

= Nouvelle Revue Th4ologique (Louvain 1869-1940; 1945 si)

= Osterreichische Vierteljahrschrift fiir Katholische Theologie (Wien 1862-1874)

= Orientalia Christiana Periodica (Rim 1935 si)

= Periodica de Re Morali, Canonica, Liturgica (Rim 1903 si)

= Patrologiae Cursus completus, Series Graeca, izd. J.-P. Migne (Pariš 1857 si)

= Patrologiae Carsus completus, Series Latina, izd. J.-P. Migne (Pariš 1844 si)

= A. Potthast, Regesta Pontificum Romanorum inde ab annop. Chri- stum 1198 ad annum 1304 (Berlin 1874 si)

LVIII

PTS

RBen

RechScRel

RechThAM

RHE

RHLRel

RHPhRel

RiTr

R6mQ

Routh

SbBavAK

SbWienAK

ŠcuolaCatt

SGTr

SouChr

ST

TD

TheiTr

Thl

ThPrQ

ThQ

ThR

TU

Turner

= Patristische Texte und Studien (Berlin-New York 1964 si)

= Revne Benedictine (Maredsous 1884 si)

= Recherches de Science Religieuse (Pariš 1910-1940; 1946 si)

= Recherches de Theologie Ancienne et Medievale (Louvain 1929-1940; 1946 si)

= Revne d'Histoire Ecclesiastiaue (Louvain 1900 si)

= Revne d ’Histoire et Litterature Religieuse (Pariš 1896-1907)

= Revue d'Histoire et Philosophie Religieuse (Strassburg-Paris 1921 si)

= Canones et Decreta Concilii Tridentini ex editione Romana a.

MDCCCXXXIV repetiti, izd. E.L. Richter (Leipzig 1853)

= Rdmische Quartalschrift fiir christliche Alterumskunde und fiir Kirchengeschichte (Rim-Freiburg 1887 si)

= M.J. Routh, Reliauiae sacrae sive auctorum fere iam perditorum 2' et 3' saeculi post Christum natum quae supersunt (Oxford 1846 si)

= Sitzungsberichte der Bayerischen Akademie der Wissenschaften zu Miinchen, philosophisch-historische Klasse (Munchen 1860 si) = Sitzungsberichte der Wiener Akademie der Wissenschaften, philo¬ sophisch-historische Klasse (Wien 1848 si)

= La Scuola Cattolica (Milano 1873 si)

= Concilium Tridentinum, Diariorum, Actorum, Epistularum, Trac- tatuum nova Collectio, izd. Gorres-Gesellschaft (Freiburg 1901 si)

= Sources Chretiennes (Pariš 1941 si)

= Studi e Pesti. Biblioteca Apostolica Vaticana (Citta dei Vaticano 1900 si)

= Textus et Documenta, Series theologica (Rim 1932 si)

= Acta genuina Sacrosancti oecumenici Concilii Tridentini, izd. A. Theiner (Zagreb-Leipzig 1874)

= A. Thiel, Epistolae Romanorum Pontificum ... A sancto Hilario usque ad Pelagium II (nepotpuno; Braunsberg 1868)

= Theologisch-Praktische Quartalschrift (Linz 1848 si)

= Theologische Quartalschrift (Tubingen 1819 si)

= Theologische Revue (Miinster 1902 si)

= Texte und Untersuchungen zur Geschichte der altchristlichen Li- teratur (Berlin-Leipzig 1882 si)

= Ecclesiae Occidentalis Monumenta iuris antiquissima. Canonum et Conciliorum graecorum interpretationes latinae, izd. C.H. Tur¬ ner (Oxford 1899-1934)

LIX

VigChr

Viva

ZKG

ZKTh

ZNTW

ZSavStKan

= Vigiliae Christinae. A. Review of Early Christian Life and Lan- guage (Amsterdam 1947 si)

= D. Viva, Damnatarum thesium theologica trutina, dijelovi 1-3 u jednom sv. (Padova 171 1J)

= Zeitschriftfiir Kirchengeschichte (Gotha-Stuttgart 1876 si)

= Zeitschrfltfiir Kcitholische Theologie (Innsbruck 1877 si)

= Zeitschrift fiir die Neutestamentliche Wissenschaft und die Kunde der alteren Kirche (GieBen 1900 si)

= Zeitschrift der Savigny-Stiftung fiir Rechtsgeschichte, Kanonisti- sche Abteilung (Weimar 1911-1944; 1947 si)

LX

Prvi dio

SAŽECI VJEROVANJA

Sažeci vjerovanja, koji se navode u ovom priručniku, stalni su izričajni oblici koji sadrže naj¬ važnije vjerske istine, koje su bile potvrđene od crkvenog autoriteta i koje su u pravilu bile određene za javno ispovijedanje vjere.

U ovu zbirku nisu uvršteni sažeci koje crkveni pisci spominju na neodređen način, ili koji nisu izraženi u stalnom obliku, kao niti čisto hipotetske ili nesigurne rekonstrukcije. Isto tako nisu uključeni niti čisto privatni sažeci vjerovanja.

Sažeci vjerovanja koji potječu od svečanog čina crkvenog učiteljstva i imaju takav doktrinarni sadržaj da im se može pridati jednaka vrijednost kao i drugim dokumentima tog učiteljstva uvršteni su medu »Dokumente crkvenog učiteljstva« koji čine drugi dio ovog priručnika. Osim toga, uglavnomje poznato vrijeme njihovog nastanka: Radi se naime o sinodalnim sažecima vjerovanja te o takvim sažecima vjerovanja koje su predložili ili prihvatili pape.

Oni sažeci vjerovanja čije je porijeklo nejasno, koji su se tek postupno oblikovali u crkvenom životu i koji su se upotrebljavali u liturgiji, ne mogu se lako uvrstiti u zbirku dokumenata raspoređenih prema kronološkom kriteriju; zato je opravdano da ih se stavi zasebno. To ima za prednost da se lakše mogu uspoređivati sažeci vjerovanja koji imaju isto porijeklo ili su međusobno srodni.

JEDNOSTAVNI SAŽECI VJEROVANJA

Sljedeći sažeci vjerovanja sastoje se od niza poredanih članaka.

1: Pismo apostola (etiopska verzija)

Radi se o apokrifnom djelu, napisanom oko 160.^70. u Maloj Aziji. Sačuvana je samo etiopska verzija. Naslov skriven u tekstu otkrioje C. Schmidt. Prije toga krivo se smatralo dijelom drugog apo¬ krifnog djela: Testamentom in Galilea Domini Nostri lesu Christi.

Izd.: C. Schmidt - I. Wajnberg, Gesprache Jesu mit seinen Jiingern nach der Auferstehung. Ein katholisch-apostolisches Sendschreiben des 2. Jahrhunderts , pogl. 5 (TU 43/HI; Leipzig 1919) 32 / L. Guerrier, Le Testament en Galilee de Notre Seigneur Jćsus Christ, pogl. 16 (Patrologia Orientalis 9; Pariš 1913) 192. [U uglatim zagradama: kasniji dodaci] .

[ Čudo o pet kruhova, ispričano u Mk 6,39, alegorijski se tumači kao sažetak vje- 1 rovanja od pet članaka:]

(Vjerujem) u Oca Gospodara svemira, i u Isusa Krista (našeg Spasitelja], i u Duha Svetoga [ Utješitelja J , i u Svetu crkvu, i u oproštenje grijeha.

1

2: Liturgijski papirus Der Balvzeh

Radi se o ulomku iz 6. stoljeća, pronađenom u Egiptu, koji sadrži liturgiju iz sredine 4. stoljeća. Međutim, izgleda daje sažetak vjerovanja, koji se nalazi u njemu, mnogo stariji. Nepotpunost teksta između ANASTASI [...] HAGIA neki dopunjuju ovako:' anastasi[ n, kaijhagia katholike ’ekklesf a. TJ- mjesto tog teškog čitanja valja dati prednost rekonstrukciji 'predloženoj od J. A. Jungmanna (ZKTh 48 [ 1924] 465-47 1), i preuzetoj od C. H. Robertsa: 'Anastasi [n ’en te}. Usp. slične konstrukcije *3sl 60 62.

Izd.: C. H. Roberts - B. Capelle, An early euchologion: The Der-Balizeh Papyrus enlarged and reedited (Bibiiotheque du Museon 23; Lowen 1949) 32; fotografske reprodukcije, tab. 6 / P. de Puniet, u: RBen 26 ( 1909) 42 / DALtg 2/II (1925) 1884 / Kelly 92 / Ltzm 26.

2 Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,

i u njegovog jedinorodenog Sina, našeg Gospodina Isusa Krista, i u Duha Svetoga, i u uskrsnuće tijela, u Svetoj katoličkoj crkvi.

3-5: Konstitucije egipatske Crkve, oko 500.

One sežu natrag do Traditio apostolica Hipolita Rimskog (usp. * 10) i nalaze se u koptskoj (sahid- skoj i bohairiskoj), etiopskoj i arapskoj verziji. Od tih verzija sahidskaje najbliža izvornom Hipolito- vom grčkom tekstu. U tim tekstovima nalaze se mnogi sažeci vjerovanja, kako jednostavnog (*3-5) tako i razvijenijeg (*62 si) oblika.

Izd.: W. Tili - J. Leipoldt, Derkoptische Text der Kirchenordnung Hippolyts, pogl. 46,11 (TU 58; Berlin 1954) 21; H. Duensing, Der athiopische Text der Kirchenordnung Hippolyts , pogl. 34 39 (Abhandlungen der Akademie der Wissenschaften in Gottingen, Philologisch-historische Klasse, 3. Folge, br. 32; Gottingen 1946) 75 111; F. X. Funk, Didascalia et Constitutiones apostolorum 2: Testi- monia et Scripturae propinquae : Constitutiones Ecclesiae Aegyptiacae , pogl. 16,14 (Paderborn 1906) 110. Latinski tekst *3-5 je prijevod njemačkih izdanja Tilla i Duensinga; Grčki izrazi sadržani u koptskom tekstu navedeni su u zagradama.

a) Koptska verzija: Krsni sažetak vjerovanja

3 Vjerujem (pisteuein) u jednog istinitog Boga, Oca svemogućega (pantokrator), i u

Sina njegova jedinorodenoga (monogenes) Isusa Krista (Hristos) Gospodina i Spasitelja (Soter) našega,

i u njegovog Svetog Duha (pneuma) koji [svejoživljava,

Trojstvo (trias) istobitno (homoousios),

jedno božanstvo, jednu moć, jedno kraljevstvo, jednu vjeru (pistis), jedno krštenje (baptisma) [usp. Ef. 4,5]u svetoj Crkvi (’ekklesia) katoličkoj (katholike) i apo¬ stolskoj (apostolike) i život vječni. Amen.

b) Etiopska verzija u upitnom obliku

4 Vjeruješ li u jednoga Boga, Oca svemogućega,

i u njegovog jedinog Sina Isusa Krista, Gospodina i Spasitelja našega, i u Duha Svetoga koji oživljava sva stvorenja,

Trojstvo jednako božanstvom,

i u jednog Gospodina, jedno kraljevstvo, jednu vjeru, jedno krštenje [usp. Ef4,5] u Svetoj katoličkoj crkvi,

2

i u život vječni?

c) Etiopska verzija u izjavnom obliku

Vjerujem u jednoga Boga Oca, Gospodara svega, i u jednog Sina, Gospodina Isusa Krista, i u Duha Svetoga, i u uskrsnuće tijela, i u Svetu jednu katoličku crkvu.

6: Krsni sažetak vjerovanja armenske Crkve (Kratki sažetak vjerovanja)

Izd.: A. Ter-Mikelian, Die armenische Kirche in ihren Beziehungen zur byzantinischen vom 4. bis zum 13. Jahrhundert (Leipzig 1892) 27 (njemački prijevod; on je osnova dolje navedenom latinskom tekstu). Ponešto različit (latinski) tekst [za usporedbu naveden u uglatim zagradama] navodi I. A. Assemani, Code x liturgicus Ecclesiae universae (Rim 1749; ponovno izdan Paris-Leipzig 1902) 2,203 si / Hn § 136. - Veliki sažetak vjerovanja Armenske crkve, v. *48 si.

Vjerujemo u presveto Trojstvo, u Oca i Sina i Duha Svetoga,

u Gabrijelovo navještenje, [u Marijino začeće], u Kristovo rođenje, u krštenje [slav- 1 j e ( ? ) J , u [dragovoljnu] muku, u raspeće, u trodnevnu ukopanost, u [blaženoj uskrsnuće, u bogoliko uzašašće, u sjedenje zdesna Ocu, u strašni i [slavnfjdolazak 'ispovijedamo i2 vjerujemo [2I]

SLOŽENI SAŽECI VJEROVANJA

I. Trodjelni trojstveni oblik

Gramatička struktura sažetaka vjerovanja ovog oblika je u skladu s trostrukim pitanjem kod krštenja o vjeri u božansko Trojstvo. On se sastoji od tri glavna dijela, koji se odnose na pojedine božanske osobe. Teško je u taj niz staviti članke koji izražavaju vjeru u Crkvu, u oproštenje grijeha, u uskrsnuće itd. Oni se najčešće nadovezuju na članak o Duhu Svetom, tako da može izgledati da se u nji¬ ma iskazane istine pripisuju Duhu Svetom. Takvo tumačenje ne uzima u obzir povijesni razvitak. Kao što je iz jednostavnih sažetaka vjerovanja dovoljno jasno, ti su članci prije imali svoje vlastito mjesto koje se nalazilo iza članaka o tri božanske osobe. Nakon što su se razvili i proširili trojstveni oblici, to je prvotno svojstvo pridodanosti nestalo ilije potisnuto. Povijesno gledano, boljeje te odsječke smatra¬ ti kao »dodatke« ili »završetke« trodjelnih sažetaka \jerovanja. Ipak, u daljnjem tekstu će ti sažeci vje¬ rovanja biti prikazani kao što to zahtijeva gramatička struktura.

A. ZAPADNI SAŽECI APOSTOLSKI SAŽETAK VJEROVANJA

Tim se imenom označava onaj sažetak vjerovanja za koji se stoljećima smatralo da su ga sastavili sami apostoli i zato je uživao najveći ugled. Najstariji tragovi tog mišljenja nalaze se na koncu 4. stolje¬ ća: Usp. pismo koje je papi Siriciju uputila sinoda u Milanu (kojoj je predsjedao sv. Ambrozije) u ko¬ jem se po prvi put spominje naziv »apostolski sažetak vjerovanja« (PL 16,1174); Esplanado svmboli sv. Ambrozija (izd. O. Faller: CSEL 73, 10 si / B. Botte: SouChr25bis [Pariš 19612]46-48 54 /PL 17,

3

1093 1096); Rufin Akvilejski, Expositio in Svmbolum 2 (izd. M. Simonetti: CpChL 20 [ 1961] 134/PL 21,337), pisana oko 404. Prema legendi, svaki je od apostola priložio jedan članak; usp. npr. tekstove PL 39, 2189 (= Pseudo-Augustin, Sermo 240 [De svmbolo]); 89, 1034 CD; Hn § 42 si 66, (111)92 99; Hnbilj. 87 k § 42; C. F. Biihler: Speculum 28 (Cambridge/Massachusetts 1953) 335-339. U 15. sto¬ ljeću je to uvjerenje počelo uzmicati pred kritičkim dokazima. Najstarija nama poznata verzija apostol¬ skog sažetka vjerovanja ne može se datirati ranije od posljednjih desetljeća 2. stoljeća.

Taj sažetak vjerovanja razvijao se u dva oblika: Stariji rimski oblik -označen s »R« -uvedenje u Rimu i odmah je ušao u predaju kako na grčkom tako i na latinskom jeziku. Mladi je oblik, općenito prihvaćen tekst (»T«), nastao otprilike u 7. stoljeću vjerojatno u južnoj Galiji, akasnijejeionuvedenu Rimu. Tijekom vremena je i ostala Latinska crkva preuzela oblik »T«. Izdavanjem Rimskog katekizma (1566.) i Rimskog brevijara (1568.) završen je razvoj tog sažetka.

Rim, početak 3. stoljeća (usporedan ili srodan oblik »R«-a).

10: Hipolit Rimski: Traditio apostolica (latinska verzija)

Hipolit Rimski (prezbiter, 217.-235. protubiskup) 215. ili 217. godine napisao je djelo Apostolike parddosis (Traditio apostolica). Izvorni se grčki tekst izgubio. Postoje međutim istočne zbirke kanona u kojima se djelomično nalazi to djelo, iako više ili manje prošireno ili okrnjeno: Konstitucije egipatske Crkve , Canones Hippolyti , Consitutiones Apostolorum VIII i Testamentum Domini Nostri lesu Christi (usp. *3-5,62-64 60 si). Na Zapaduje od toga sačuvana samojednajedina latinska verzija, doduše dje¬ lomična, ali vjerodostojna; naime, na Veronskom palimpsestu LV 53 (oko 400.). Tu sadržani sažetak vjerovanja nalazi se u upitnom obliku, koji je stariji od izjavnih oblika. Prvi dio manjkavog sažetka vje¬ rovanja može se obnoviti iz Canones Hippolyti (*64). Ta se verzija ne može izvesti iz starijeg rimskog oblika, koliko je on nama poznat (*11), nego možda iz nekog prethodnog zajedničkog korijena.

Izd.: E. Hauler, Didascaliae Apostolorum fragmenta Veronensia latina (Leipzig 1900) 110 si (Fragment LXXIII) / B. Botte, La Tradition Apostolique de saint Hippolyte. Essai de reconstruction (Munster 1963) 48 50 / SouChr 1 lbis (Pariš 1984 ) 84-86 / Kelly 95 / Ltzm 10 si.

[Vjeruješ li u Boga, Oca svemogućega?]

Vjeruješ li u Krista Isusa, Sina Božjeg,

koji je rođen po Duhu Svetom od Marije djevice,

i raspet pod Poncijem Pilatom i umro i pokopan, i uskrsnuo treći dan živ od mrtvih,

i uzašao na nebesa i sjedi zdesna Ocu, koji će doći suditi žive i mrtve?

Vjeruješ li u Duha Svetoga, i Svetu crkvu, i uskrsnuće tijela?

Rim, 3. stoljeće (»stariji rimski oblik« = »R«)

11: Psaltir kralja Aethelstana

Radi se o monaškoj liturgijskoj knjizi iz početka 9. stoljeća, koja nakon Psaltira donosi sažetak vjerovanja na grčkom, transkribiran anglosaksonskim slovima. Taj sažetak vjerovanja spada među najstarije oblike tipa »R«.

Izd.: Hn § 18 / Ltzm 10 / CaUQ 3,5.

Usporedni tekst [odstupanja u uglatim zagradama]:

Marcel, biskup ancirski (Galacija / Mala Azija), da se obrani od prigovora hereze, pozvao se oko 340. na papu. Svom pismu Juliju I. nadodao je papin krsni sažetak vjerovanja.

Izd.: Kod Epifanija Salaminskog, Contra haeresespanaria, haer. 72,3,1: izd. K. Holi (GChSch) 3,258 / F. Oehler 2/1 (Berlin 1861) 52 / PG 42,385D / E. Klostermann, Die Fragmente Marcelts (GChSch: Eusebius4 [Leipzig 1906] , dodatak) 2 15 (ulomak 129)/Kelly 106/Hn§ 17. - Čini se da

je riječ »patera« (»oca« izostavljena nepažnjom, a dio rečenice »zoen aionion« (»život vječni«) prido¬ dan pod utjecajem istočne verzije (usp. *40-55).

Vjerujem u Boga, Oca [-!] svemogućega,

i u Krista Isusa, njegovog jedinorodenog Sina, našega Gospodina, rođenog od Duha Svetoga i Marije djevice,

kojije pod Poncijem Pilatom bio raspet i pokopan i treći dan uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebesa i sjedi zdesna Ocu, odakle će doći suditi žive i mrtve; i u Duha Svetoga, Svetu crkvu, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela, [život vječni].

12: Codex Laudianus

Codex Laudianus graecus 35 (677. stoljeće), poznat kao kodeks »E« Djela apostolskih, sadrži na kraju (list 226v) latinski sažetak vjerovanja oblika »R«.

Izd.: Hn § 20 / CaUQ 3,5 / Kelly 105 / usp. Ltzm 10.

Usporedni tekst:

Codex Swainson (8. stoljeće) sadrži samo nešto mladi latinski sažetak vjerovanja [v. tekst u uglatim zagradama].

Izd.: C. Swainson, The Nicene and Apostles' Creed (London 1875) 161 / Hn § 23.

Tyranije Rufin napominje u svom Commentarius in Symbolum Apostolorum (napisan oko 404.) neke razlike između rimske i akvilejske verzije: M. Simonetti: CpChL 20 (1961) 140 152 177 / PL 21,344AJ3 356A 381A. Ipak, iz toga se ne može utvrditi točna rimska verzija sažetka vjerovanja.

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,

i u Krista Isusa [Isusa Krista] Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, kojije rođen od Duha Svetoga i Marije djevice,

kojije pod Poncijem Pilatom raspet, i pokopan, treći dan uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebesa, sjedi zdesna Ocu, odakle će doći suditi žive i mrtve; i u Duha Svetoga, Svetu crkvu katoličku, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela.

Milano, kraj 4. stoljeća (izmijenjeni oblik »R«)

13: Ambrozije, milanski biskup: Explanatio Svmboli

Tu Explanatio zapisao je vjerojatno neki pisar prema riječima sv. Ambrozija (umro 397.). Izjava sastavljača, da on navodi sažetak rimskog vjerovanja (pogl.7: izd. Faller 10), ne smije se uzeti previše doslovce. On ima namjeru prenijeti samo sadržaj tog sažetka vjerovanja.

Izd.: O. Faller: CSEL 73 (1955) 19*: tu se nalazi rekonstrukcija sažetka vjerovanja razasutog po čitavoj raspravi. / B. Botte: SouChr 25bis (19803) 46-58 / PL 17,1193-1196 / Kelly 171 si / CaUQ 2,50-58 / CaANQ 201 si 213-222.

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,

i u Isusa Krista, Sina njegovajedinoga, Gospodina našega, kojije rođen od Duha Svetoga i Marije djevice,

kojije trpio pod Poncijem Pilatom, umro i pokopan, treći dan uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebesa, sjedi zdesna Ocu, odakle će doći suditi žive i mrtve; i u Duha Svetoga, Svetu crkvu, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela.

11

5

14: Augustin: Propovijed 213 (= Sermo Guelferbvtanus 1) pri predaji sažetka vjerovanja

Sv. Aurelije Augustin, biskup hiponski (396.-430.) navodi sažetke vjerovanja različitih oblika. Propovijedi 212-214 ukazuju na milanski oblik, premda su bile održane u Hiponu, a propovijed 215 (*21) sadrži hiponsku varijantu. Propovijed 214, iz 391. ili 392. godine, je najstarija. U Liber de Fide et Syinbolo (CSEL 41,3-32 / PL 40 [ 1887] 181 - 196 Augustin, kao stoto sam kaže, ne navodi točan oblik. Retractationes I 16 (dr. 17), br. 1 (A. Mutzenbecher: CpChL 57 [1984] 52M / CSEL 36, 84M / PL 32,612). Propovijed 213, koja se po najstarijem rukopisu naziva i Sermo Guelferbytanus, tu se navodi kao glavni tekst, a razlike iz propovijedi 212 i 214 u [uglatim zagradama]su napomene.

Izd.: [Propovijed 213]: G. Morin, u: Miscellanea Agostiniana 1 (Rim 1930) 441-450 / CaANQ 223-249. [Propovijedi 212-214]: PL 38, 1058-1072 / Kelly 171 si / Hn § 33 / Ltzm 11.

14 Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,

i u Isusa Krista, Sina njegovajedinoga, Gospodina našega,

koji je rođen od Duha Svetoga i djevice Marije [212 214:, Marije djevice], [212214: trpio] pod Poncijem Pilatom raspet [ 2 12: je] i pokopan, treći dan [212: trećeg dana; 214: treći dan] uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebo, sjedi zdesna Ocu, odakle će doći [212 214: ćejsuditi [212 214: suditijžive i mrtve; i u Duha Svetoga, u [212 214: -!]Svetu crkvu, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela.

Ravena, 5. stoljeće (izmijenjeni oblik »R«)

15: Petar Krizolog: Propovijedi 51-62

U propovijedima 57-62 Petra Krizologa, ravenskog biskupa (433.-458.), sačuvan je čitav sažetak vjerovanja. Ipak ima neznatnih odstupanja.

Izd.: A. Olivar: CpChL 24 (1975) 314-355 312 /PL 52,357-375 / Kelly 172 si/ Hn § 35 /Ltzm 12.

15 Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,

i u Krista Isusa, Sina njegovajedinoga, Gospodina našega, koji je rođen od Duha Svetog i Marije djevice,

kojije pod Poncijem Pilatom raspet i pokopan, treći dan uskrsnuo od mrtvih [58 60 61:-], uzašao nanebesa sjedi s desna Ocu, odakle će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem [60: Vjerujemo]u Duha Svetoga, svetu Crkvu [62: katoličku], oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela, život vječni [61:-!].

Akvileja, svršetkom 4. stoljeća (izmijenjeni oblik »R«)

16: Tiranije Rufin: Expositio (odn. Commentarius) in svmbolum

Pisac piše oko 404. On u tumačenju sažetka vjerovanja svoje rodne Akvileje opravdava ujedno malobrojna mjesta u kojima odstupa od rimskog sažetka. Izraz: Silazak nad pakao bio je ranije proširen samo kod semiarijanaca, a ovdje se pojavljuje prvi put u jednom nearijanskom sažetku vjerovanja. Izd.: M. Simonetti: CpChL20( 196 1) 133- 182/PL2 1,335-381/Kelly 172sI/Hn§ 36/Ltzm 12.

16 Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, nevidljivog i nepodložnog trpljenju, i u Krista Isusa, njegovog jedinog Sina, Gospodina našega,

kojije rođen od Duha Svetoga i Marije djevice,

6

raspet pod Poncijem Pilatom i pokopan, sišao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebesa, sjedi zdesna Ocu, odakle će doći suditi žive i mrtve; i u Duha Svetoga, Svetu crkvu, oproštenje grijeha, uskrsnuće ovog tijela.

Firenca, 7. stoljeće (izmijenjeni oblik »R«)

17: Firentinski misal i sakramentar

Knjiga potječe iz 7. stoljeća i sadrži raspravu o sažetku vjerovanja.

Izd.: CaANQ 295-304 / Hn § 39. - Reg.: CIPL 1751.

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, 17

i u Isusa Krista Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, rođenog od Duha Svetoga i Marije djevice,

pod Poncijem Pilatom raspet i pokopan, treći dan uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebo, sjedi zdesna Ocu, odakle će doći suditi žive i mrtve; i u Duha Svetoga, Svetu crkvu, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela.

Mezija odn. Dacija, 4. stoljeće (prošireni oblik »R«)

19: Niceta, biskup Remesiane: Tumačenje sažetka vjerovanja

To tumačenje nalazi se u 5. knjizi fragmentarnog djela Competentibus ad baptismum instructio- nis libelli VI, koje se ranije pripisivalo Niceti, biskupu akvilejskom, a danas Niceti biskupu iz Remesia¬ ne (ili Romacijane/Gornja Mezija, umro nakon 414.).

Izd.: A. E. Burn, Niceta of Remesiana. His Life and Works (Cambrige 1905) 39-49 / CaKA 341-360 / PL 52,865-874 / Kelly 174 / Hn § 40.

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega [ stvoritelja neba i zemlje], 19

i u Isusa Krista, Sina njegovajedinoga [Gospodina našega (?)], rođenog od Duha Svetoga i djevice Marije,

mučenog pod Poncijem Pilatom raspetog i pokopanog, treći dan uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebesa, sjedi zdesna Ocu, odakle će doći suditi žive i mrtve; i u Duha Svetoga, u Svetu crkvu katoličku, zajedništvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni.

Afrika, 5./6. stoljeće (izmijenjeni oblik »R«)

21: Augustin: Propovijed 215 kod polaganja vjeroispovjesti

Najvjerojatnije je ta verzija bila u upotrebi u Hiponu Regiusu, biskupskom sjedištu sv. Augustina (usp. *14).

Izd.: PL 38,1072-1076 / Kelly 175 / Hn § 47 / Ltzm 13.

Vjerujemo u Boga, Oca svemogućega, stvoritelja svega, kralja vjekova, besmrtnoga 21 i nevidljivoga.

7

Vjerujemo u Sina njegova Gospodina našega Isusa Krista, rođenog od Duha Svetog i djevice Marije,

raspet pod Poncijem Pilatom, umro i pokopan, treći dan uskrsnuo od mrtvih, sje¬ di zdesna Bogu Ocu, odakle će doći suditi žive i mrtve.

Vjerujemo u Duha Svetoga, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela, život vječni po Sve¬ toj crkvi katoličkoj.

22: Pseudo-Augustin [Quodvultdeus Kartaški) Propovijedi o obrascu vjerovanja

Afričku verziju rekonstruirao je G.Morin u dolje navedenom djelu iz četiri pseudo-augustinovih propovijedi (PL40, 637-652, 651-660, 659-668; 42, 1117-1130; usp. R. Braun: CpChL 60 /1976/ 305-363), koju je pripisao Quodvultdeusu, biskupu kartaškom (437. -oko 453.).

Izd .: G. Morin: RBen 31 (1914) 156-162; 35 (1923) 233-245.

Usporedni tekst [odstupanja u uglatim zagradama]:

Fulgencije biskup iz Ruspe (umro 532.). Njegov se sažetak vjerovanja može izlučiti iz Libri X contra Fabianum Arianum, ulomak 36 (usp. i ulomak 32: CpChL 91 A, 831 si, kao i iz De fide , pogl. 20: upr. tu 751 / PL 65.699C).

Izd.: J. Fraipont: CpChL91A(1968)854-860/PL65, 822-827 /CaUQ 2, 245-253 /Kelly 175 sV Hn § 49. [Ne uzimaju se u obzir manje značajne inačice, budući da ta verzija nije dovoljno sigurna]

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, stvoritelja svega, kralja vjekova, besmrtnoga i nevidljivoga.

Vjerujem i u njegovog Sina [-!] Isusa Krista [,Sina njegova jedinoga. Gospodina našega],

koji je rođen od Duha Svetoga i djevice Marije,

#koji$j'e raspet j-đjpod Poncijem Pilatom i pokopan [jeJ* treći dan uskrsnuo od mrtvih [-!(?)], i/zašao na nebesa [uzašao na nebo] i sjedi zdesna Ocu [sjedi zde¬ sna Bogu], odakle će doći suditi žive i mrtve.

Vjerujem i u Duha Svetoga, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela [i]w [ - ! ] život vječni po Svetoj crkvi.

Španjolska, 6./7. stoljeće (oblik između »R« i »T«)

23: Udefons Toledski: De cognitione baptismi

Sažetak vjerovanja nadbiskupa Ildefonsa Toledskog (659.-669.) može se izlučiti iz poglavlja 36-83 tog djela.

Izd.: PL 96,126-142 / Kelly 176 / Hn § 55 / Ltzm 13 si (kombinacija).

Usporedni tekst [odstupanja su u uglatim zagradama, s naznakom kraticaj

Martin iz Brage (Portugal) [ = MBr/opat i biskup (umro 579.), napisao je između 572. i 574. pro¬ povijed, koju je prvi izdavač naslovio De correctione rusticorum , ali se po nekim rukopisima bolje na¬ ziva Epistula ad Polemium episcopum Asturicensem.

Izd.: Cl. W.Barlow, MartiniepiscopiBracarensis Opera ontnia (New Haven 1950) 166 si 196 si/ C. P. Caspari, M. v. Bracaras Schrift De correctione rusticorum (Christiania 1883) 26-28 / Hn § 54.

Liber Ordinum mozarabicus = [ LOMozlV' • stoljeće).

hd.: M. Ferotin, Le Liber Ordinum en usage dans VEglise wisigothique et mozarabe dEspagne du V au X siecle {Monumenta Ecclesiae Liturgica 5; Pariš 1904) 185 si / Kelly 177 / DALtg 12/1 (1935) 447. -Beg.: CIPL 1930. -Tekst obrasca vjerovanja u Missale mixtum mozarabicum (PL 85,395A; Hn § 58; Ltzm 14), koji na mnogo mjesta odstupa od drugih španjolskih verzija, tu nije uzet u obzir.

Eterije (Heterije) iz Osme, te njegov učitelj, svećenik Beato iz Astorge (Bieco iz Liebane / Astorge), napisali su 785. Adversus Elipandum archiepiscopum Toletanum librill [ = Eth\ točan oblik sažetka vjerovanja nalazi su u knjizi I, pogl. 22.

Izd.: PL 96.906D / Hn § 56.

Vjerujem [MBr. Vjeruješ li ..?]u Boga, Oca svemogućega, 23

i u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga. Boga i Gospodina našega, koji je rođen od Duha Svetoga i [Mbr: od] Marije djevice,

mučen pod Poncijem Pilatom, bio raspet i pokopan, sišao nad pakao, treći dan uskrsnuo živ od mrtvih, uzašao na nebesa, sjedi zdesna Boga Oca svemogućega [MBr: Oca] odakle će doći suditi žive i mrtve.

Vjerujem [MBr: Vjeruješ li ..?]« Svetoga Duha [MBr Eth: Duha Svetoga] Svetu crkvu katoličku, oproštenje svih grijeha, uskrsnuće [LOMoz: ovog] tijela i život vječni.

Južna Galija, 6./7. stoljeće (oblik između »R«/»T«)

25-26: Ulomci jednog od starijih galijskih obrazaca vjerovanja

[ *25]Ciprijan, biskup tulonski, pismo Maksimu biskupu ženevskom, napisano između 516. i 533.

Izd.: W. Gundlach: MGH, Epistulae 3,435 /C. Wawra, u: ThQ 85 (1903) 589-594 /A. E. Bum, FacsimUes ofthe Creedsfrom early inanuscripts (H. Bradshavv Societv 36; London 1909) 3 i tabele HII/KeHy 178/Ltzm 15.

[*26] Faust, biskup iz Riesa (450.480.) navodi jedan fragment u svom djelu (koje je ranije bilo pripisivano đakonu Pashaziju) De Špiritu Sancto I 2.

Izd.: A. Engelbrecht: CSEL 21.103 si / PL 62,11 / Hn § 61 / Bum, na već nav. mj. 3 / Kelly 178 /Ltzm 14 si. -Drugi tekstovi pripisani Faustu, kojima on često dopunjuje svoj sažetak vjerovanja, tj. propovijedi 9 i 10 (Psudo-Euzebija iz Emese) [izd. u: CaKA 1,315 328] te Tractatus de symboto [CaANQ 262] nisu uzeti u obzir, jer nisu autentični.

Oba su ulomka, usprskos vremenskom razmaku, i po strukturi teksta i po mjestu porijekla tako slični jedan drugom da se nadopunjuju i oblikuju jedinstveni sažetak vjerovanja.

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega. 25

Vjerujem i u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije djevice,

mučen pod Poncijem Pilatom, raspet i pokopan, treći dan uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebesa, sjedi zdesna Ocu, odakle će doći suditi žive i mrtve.

Vjerujem u Duha Svetoga, Svetu crkvu, zajedništvo svetih, oproštenje grijeha, 26 uskrsnuće tijela, život vječni.

Galija i Alemanija, 7. /početak 8. stoljeća (početni oblik »T«)

27: Missale Gallicanum Vetus: Propovijed [9 Cezarija Arleškog]o obrascu vjerovanja

Missale Gallicanum Vetus (početak 8. stoljeća) sadrži dva sažetka vjerovanja, koji se međusobno samo malo razlikuju, od kojih će biti naveden samo prvi iz Sermo de symbolo Cezarija Arleškog (umro 543.) (usp. G. Morin, u: RBen46 [ 1934] 178-189).

9

Izd .: G. Morin, CaesariiArelatensisSermones 1 (Maretioli 1936)48/CpChL 103 (1953)47 si/ L. C. Mohlberg, Missale Gallicanum Vetus (Cod. Vat. Palat. lat. 493) (Rerum ecclesiasticarum docu- menta, Series maior, Fontes 3; Rim 1958) 18, § 63,14 (druga verzija: 10, § 26,5) /J. Mabillon, De litur- gia Gallicana III { Pariš 1685 i 1729) 339 (druga verzija 348) / PL 72.349BC / Hn § 67 / Ltzm 15. -Tu se ne uzima u obzir drugi sažetak vjerovanja koji navodi Cezarije, jer nema točan oblik: Pseu- do-Augustinus, Sermo 244 de svmbolifide et bonis operibus/ Cezarije, Propovijed 10: G. Morin, Cae- sarii Arelatensis Sermones 1,51-53 / CpChL 103 (1953) 51-53 / PL 39,2194 si / Hn § 62.

Usporedni tekst [odstupanja u uglatim zagradama)

Missale Bobiense (Bobbio, 7. / početak 8. stoljeća), ranije Sacramentarium Gallicanum , koji se također naziva Missale Vesotiense (Besancpn), donosi četiri verzije sažetkaca vjerovanja. Ovdje se na¬ vodi samo prva verzija za uspoređivanje, a ne uzimlju se u obzir čisto pravopisne razlike.

Izd.: E. A. Lowe, The Bobbio Missal (H. Bradshavv Societv 58; London 1920) 56 (ostale verzije 56 si 74 si 181); J. Wickham legg, faksimil-izdanje (upr. tu, sv. 53; London 1917) list 88r/J. Mabillon, Mu- seum Italicum 1 (Pariš 1687 i 1724) 312 / PL 72.489A/ Kelly 394 / Hn § 66 / Ltzm 15. -Reg.: CIPL 1924.

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje.

Vjerujem i u Isusa Krista [Isusu Kristu], Sina njegova jedinorođenoga, vječnoga, kojije začet [začetoga]po Duhu Svetom, rođen [rođenoga] od Marije djevice, koji je mučen [ mučenoga] pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan [pokopa¬ nog] , sišao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebesa, sjedi zde¬ sna Boga Oca svemogućega, odakle će doći suditi žive i mrtve.

Vjerujem u Duha Svetoga [Duhu Svetom], Svetu crkvu katoličku, zajedništvo sve¬ tih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela, život vječni.

28: Pirmin: Zbirka tekstova iz pojedinih kanonskih knjiga

Pirmin (ili bolje Priinin) iz Septimanije, odn. Galije Narbonenske, misijski biskup, utemeljitelj i opat samostana Reichenau na Bodenskom jezeru, objavio je svoj zavičajni sažetak vjerovanja u svom djelu Scarapsus, zvanom i Dicta Sancti Pirminii abbatis, sastavljenom između 718. i 724. Taj je obra¬ zac dvaput naveden u izjavnom obliku (pogl. 10 i 28a) ijedanput u upitnom obliku (pogl. 12: = *28) i pruža već sve elemente kasnije općenito prihvaćenog teksta (»T«). Ima oblik posljedneg razvojnog stadija, koji vrijedijoš i danas.

Izd.: G. Jecker, Die Heimatdes hl. Pirmin ; (Beitrage zur Geschichte des alten Monchtums ...13; Miinster 1927.) 41 43 62 si / A. E. Burn, Fascimiles ofthe Creeds (H. Bradshaw Society 36; London 1909) 10 i tablica X/CaKA 1,158 160 185 / PL 89, 1034 si 1046. Za pogl. lOusp. i Hn § 92 /Ltzm 15 si -U latinskom tekstu zadržan je izvorni dijalektni oblik riječi.

Vjeruješ li u Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje?

Vjeruješ li u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, kojije začet po Duhu Svetom, rođen od Marije djevice,

mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan, sišao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebesa, sjedi zdesna Bogu Ocu svemogućemu, odakle će doći suditi žive i mrtve?

Vjeruješ li u Duha Svetoga, Svetu crkvu katoličku, zajedništvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela, život vječni?

Irska, svršetkom 7. stoljeća (izmijenjeni oblik »T«)

29: Antiphonale Benchorense

To je liturgijski rukopis nastao između 680. i 691. u samostanu u Bangoru (Ulster, Sjeverna Irska). Izd.: F. E. Warren, The Liturgp and Ritual of the Celtic Church (Oxford 1881) / isti, faksi-

10

mil-izdanje (H. Bradshavv Society 4 10; London 1893 1895) list 19 /CaUQ 2,284 /PL 72,597 / Kelly 395 / Hn § 76 / Ltzm 16. - Reg.: CIPL 1938.

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, nevidljivoga, začetnika svih stvorenja vidljivih i nevidljivih.

Vjerujem u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, Boga svemo¬ gućega,

začetog po Duhu Svetomu, rođenog od Marije djevice,

mučenog pod Poncijem Pilatom, kojije raspet i pokopan, sišao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebesa i sjedi zdesna Boga Oca svemo¬ gućega, odakle će doći suditi žive i mrtve.

Vjerujem i u Duha Svetoga, Boga svemogućega, koji imajednu substanciju s Ocem i Sinom; (Vjerujem) daje Crkva sveta katolička, (u) oproštenje grijeha, zajed¬ ništvo svetih, uskrsnuće tijela. Vjerujem u život poslije smrti i vječni život u sla¬ vi Kristovoj.

Tako sve vjerujem u Boga.

Galija, Alemanija, 8. stoljeće i kasnije, Rim 10. stoljeće i kasnije (oblik »T«)

30: Rimski red krštenja (Ordo Romanus XI izd. Andrieu = VII izd. Mabillon)

Tekst obrasca vjerovanja toga Reda, izvorno označen samo s početnim riječima, kako se običava¬ lo u obrednim knjigama, od 9. se stoljeća nalazi potpuno ispisan u galskim rukopisima u domaćem obliku. Kad se u 10. stoljeću prekida stara rimska liturgijska predaja, Rim je pored drugih elemenata galske liturgije preuzeo i taj oblik obrasca vjerovanja.

Izd.: M. Andrieu, Les Ordines Romani du haut moyen age 2 (Louvain 1948) 435 u opticaju. Usporedni tekst: [odstupanja u uglatim zagradama]:

Stari rimski ordo [ = ORA], kod Andrieu Ordo 50, nastao sredinom 10. stoljeća u Galiji ili Alemani-

ji-

Izd.: M. Hittorp, De divinis catholicae Ecclesiae officiis ae ministeriis (Koln 1568) 73 I Maxima bibliotheca veterum patrum et antiquorum scriptorum ecclesiastica 13 (Lyon 1677) 696 / Kelly 363 / Hn § 25.

Pseudo-Augustin: Propovijedi 240-242 o obrascu vjerovanja: njihovo je porijeklo nesigurno. U njima se navode sažeci vjerovanja oblika »T« s neznatnim izmjenama. Propovijed 240 poklapa se u potpunosti s tekstom Ordo Romanus XI.

Izd: PL 39,2188-2193 / Hn § 42.

Latinsko-grčki psaltir »papae Gregorii« [= PsG\ Radi se o rukopisu iz 13 stoljeća (Cambrid- ge), koji nije nazvan po papi, nego prema nekom engleskom prioru Gregoriju. Kod grčkog teksta radi se o povratnom prijevodu iz latinskog.

Izd.: CaUQ 3,11 / Hn § 24. -Reg.: M. R. James, A Descriptive Catalogue ofthe MSS in the Li- brarv of Corpus Christi CoIIege, Cambridge 2 (Cambridge 1912) 399-403 (br. 468).

Rimski katekizam [= Cai\ 1564. sastavljen po nalogu Tridentskog sabora i objavljen 1566. Rimski časoslov [= BrvJ izdan 1568. »da ukine različitost molenja« (»ad tollendam orandi va- rietatem«). Njegov oblik obrasca vjerovanja propisan je za čitavu latinsku Crkvu.

(1) Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje,

(2) i u Isusa Krista Sina njegova jedinoga, Gospodina našega,

(3) kojije začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice,

(4) mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan, sišao nad pakao (k pokoj¬

nicima] ,

(5) treći dan uskrsnuo od mrtvih,

() uzašao na nebesa, sjedi zdesna Bogu Ocu svemogućemu,

30

11

(7) odakle će doći suditi žive i mrtve.

(8) Vjerujem u Duha Svetoga,

(9) [Cat: Vjerujem] u Svetu crkvu katoličku, zajedništvo svetih,

(10) oproštenje grijeha,

(11) uskrsnuće tijela,

(12) [O RA: i] život vječni.

KRATKI OBLICI KRSNOG SAŽETKA VJEROVANJA 36: Sacramentarium Gelasianum

Donosi rimsku liturgijsku praksu iz 6. stoljeća. Njegovom obredu krštenja (knjiga 144) pripisuje se veća starost.

Izd.: H. Wilson, The gelasian Saeramentary (Oxford 1894) 86 / L. C. Mohlberg - L. Einzenhofer, Liber sacramentorum . (Sacramentarium Gelasianum) (Cod. Vat. Reg. lat. 3/6 / Pariš Bibl. Nat. 7193, 41/56) (Rerum ecclesiasticarum Documenta, Series maior, Fontes 4; Rom 19813)74/PL74,1111C/ Hn§31e.

Usporedni tekst [odstupanja u uglatim zagradama]:

Ordo Romanus XXVIII [ =ORJ

Izd.: M. Andrieu, Les Ordines Romani du haut moyen age 3 (Louvain 1951) 406 si. Njegov je iz¬ vor obred krštenja iz Sacramentarium Gellonense (oko 800, Galija) izd. A. Dumas - J. Deshusses: CpChL 159(1981)312-339.

Manuale Ambrosianum iz jednog rukopisa iz 11. stoljeća [= MA ].

Izd.: M. Magistretti, Monumenta veteris UturgiaeAmbrosianae3 (Milano 1905) 208 / Ltzm 11 si.

36 Vjeruješ li u Boga, Oca svemogućega [ OR MA: stvoritelja neba i zemlje] ?

Vjeruješ li [MA: - ! ] u Isusa Krista, Sina njegovajedinoga, Gospodina našega, rođena i mučena?

Vjeruješ li u Duha Svetoga, Svetu crkvu [OR MA: katoličku], oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela [ ORMA: život vječni] ?

B. ISTOČNI SAŽECI

Navode se krsni sažeci vjerovanja Sirijske, Palestinske, Malo-azijske i Egipatske Crkve. Ne uzi¬ ma se u obzir rekonstrukcija oblika obično zvanog oblik »O« (paralelan obliku »R«), koji se po mišljenju nekih istraživača nalazi u osnovi istočnih sažetaka vjerovanja.

Sažeci vjerovanja sabora u Niceji i Carigradu navode se u drugom dijelu: v. * 125 i 150.

LOKALNI SAŽECI VJEROVANJA

Medudu navedenim sažecima vjerovanja, oni iz Cezareje i Jeruzalema (možda i sažetak vjero¬ vanja Makarija Egipatskog) imaju pred-nicejski oblik, iako tekstovna svjedočanstva nisu starija od Ni- cejskog sabora. Drugim sažecima vjerovanja dodani su neki elementi nicejske teologije, a da time nije jako izmijenjena njihova izvorna verzija.

12

Cezareja u Palestini, svršetkom 3. stoljeća

40: Euzebije, biskup Cezareje: Pismo svojoj biskupiji, god. 325.

Budući da Euzebije tvrdi daje on kršten prema tom sažetku, njegov se sažetak vjerovanja može datirati unatrag gotovo do sredine 3. stoljeća. Nicejski sabor, kojem gaje on predložio za potvrđivanje, preuzeo je nešto iz njega za sastav svog vlastitog sažetka vjerovanja.

Izd.: Tekst prenose: Atanazije Aleksandrijski, De decretis Nicaenae synodi 33 § 4 (izd. H. G. Opitz, Athanasius Werke 2/1: Apologien [Berlin-Leipzig 1935J29 / isti 3/1: Urkunden zur Geschichte des Arianischen Streites 318-328 [upr. tu 1934/5]43, = br. 22); Teodoret Cirski, Historia ecclesiae I 12,4 (izd. L. Parmentier [GChSch; Leipzig 1 9 1 1 ] 4 9 / PG 82,940 si); Sokrat, Historia ecclesiae 18,38 (PG 67,69): Gelazije Kizikski, Historia synodi Nicaenae II 35,4 izd. G. Loeschke - M. Heinemann [GChSch; Leipzig 1918] 124); Kelly 181; Hn § 123.

Vjerujemo u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja svega vidljivoga i nevid- 40 ljivoga.

1 u jednoga Gospodina Isusa Krista, Riječ Božju, Boga od Boga, svjetlo od svjetla, život od života, jedinorodenog Sina, prvorodenca sviju stvorenja, rođenog od Oca prije svih vjekova, po kojem je sve postalo,

koji je radi našeg spasenja postao čovjekom, živio među ljudima, trpio, treći dan uskrsnuo, uzašao k Ocu i opet će doći u slavi suditi žive i mrtve.

Vjerujemo u jednog Duha Svetoga.

Jeruzalem, sredinom 4. stoljeća

41: Ćiril, biskup Jeruzalema: Kateheze VI-XVIII, oko 348.

Tekst obrasca vjerovanja sastavljen je iz teksta pojedinih kateheza. Zbog toga se on do sada navo¬ dio na različite načine. Analogno onom »anelthonta« (»uzašao«), treba prema J. G. Daviesu (VigChr 9 [ 1955] 218-221) čitati »katelthonta« (»sišao«). Cirilje odbacio nicejski pojam »homooiisios« kao sa- belijanski.

Izd.: PG 33,533 si (usp. PG 33, 605-1060)/F. J. A. Hort, Two dissertations (Cambridge-London 1876) 142 / A. A. Stepehnson u: Studia Patristica 3 (TU 78; Berlin 1961) 307, 308-313 /Kelly 182 si /

Hn§ 124/Ltzm 19.

Vjerujemo u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vid- 41 ljivoga i nevidljivoga.

[Ijujednoga Gospodina Isusa Krista,

jedinorođenoga Sina Božjeg, pravoga Boga rođenog od Oca prije svih vjekova, po kojemje sve postalo,

koji je [sišao, utjelovio se i] postao čovjekom, raspet [i pokopan], treći dan uskrsnuo [od mrtvih], uzašao na nebo, sjedi zdesna Ocu i dolazi u slavi suditi žive i mrtve; njegovo kraljevstvo neće imati kraja.

[Ijujednoga Duha Svetoga, Tješitelja, kojije govorio po prorocima, ujedno krštenje obraćenja za oproštenje grijeha, i u Jednu svetu katoličku crkvu, i u uskrsnuće ti¬ jela i u život vječni.

13

Mala Azija (mjesto nesigurno), svršetkom 4. stoljeća

42-45: Epifanije, biskup Salamine: Ancoratus, god. 374.

U tom djelu nalaze se dva oblika sažetka vjerovanja. Kraći oblik (pogl. 118,9-13), koji je vrlo bliz carigradskom sažetku vjerovanja (* 150); interpolirao gaje kasniji prepisivao umjesto prvotnog nicej- skog vjerovanja, kojije Epifanije tu izvorno naveo: B. M. VVeischer, QereIlos IV 2: Traktate des Epip- hanius von Zvpern und des Proklos von Kvzikos (/ithiopistische Forschungen 6; Wiesbaden 1979) 49-51. Dulji oblik (pogl. 119,3-12) bio je određen ili za uporabu u katehezi ili kao krsni sažetak vjero¬ vanja za krivovjerce, a sastavio gaje sam Epifanije proširi vši nicejsko vjerovanje. On nije jedinstven u svojoj vrsti, nego postoje verzije koje su mu vrlo slične i to u sažetku Hermeneia (usp. *46) i u većem armenskom sažetku vjerovanja (usp. *48 si).

Izd: K. Holi, Epiphanius (GChSch) 1,146 si [kraći oblik]\ 148 si [dulji oblik]/ PG 43.232C i 234 si / Hn § 125 si / Ltzm 19 si i 21 si. -Usp. B. M. Weischer, u: Oriens Christianus 63 (1977) 33.

a) Kraći oblik

42 Vjerujemo u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vid¬

ljivoga i nevidljivoga.

1 ujednoga Gospodina Isusa Krista,

jedinorodenoga Sina Božjeg, rođenog od Oca prije svih vjekova, tj. iz Očeve biti, svjetlo od svjetla, rođenog ne stvorenog, istobitnog s Ocem, po komeje sve postalo stoje na nebesima i na zemlji.

Kojije radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa, i utjelovio se od Duha Svetoga i Marije Djevice i postao čovjekom, (kojije) za nas bio raspet pod Pon- cijem Pilatom, mučen i pokopan; treći dan uskrsnuo prema Pismu i uzašao na nebesa, sjedi zdesna Ocu, odakle će opet doći suditi žive i mrtve; njegovu kra¬ ljevstvu neće biti kraja.

I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca, koji izlazi od Oca, koji se s Ocem i Sinom skupa slavi i zajedno časti, kojije govorio po prorocima; u Jednu, svetu kato¬ ličku i apostolsku crkvu; ispovijedamo jedno krštenje za oproštenje grijeha, iščekujemo uskrsnuće mrtvih i život budućega vijeka. Amen.

43 One koji tvrde: »bijaše vrijeme kad njega nije bilo« ili »nije ga bilo prije nego je rođen« ili nastao je iz ničega, ili koji kažu Sinje Božji iz neke druge supstancije ili biti, ili daje on prolazan ili promjenjiv, takve Katolička i apostolska crkva kažnjava anatemom.

b) Dulji oblik

44 Vjerujemo ujednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja svega vidljivoga i nevid¬ ljivoga;

i ujednoga Gospodina Isusa Krista,

Sina Božjega, rođenog od Boga Oca kao jedinorođenca, tj. od Očeve biti, Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravog Boga od pravoga Boga, rođena ne stvorena, istobitna s Ocem po kojem je sve stvoreno stoje na nabesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo;

14

onje radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao i utjelovio se, tj. bio u potpunosti rođen od svete, uvijek djevice Marije po Duhu Svetom; postao je čovjekom, tj. uzeo je u potpunosti čovjeka, i dušu i tijelo i duh i sve što čini čovjeka, osim gri¬ jeha. (Nije rođen) od sjemena muža, niti u nekom čovjeku, negoje u sebi obliko¬ vao tijelo, tvorećijednojedincato svetojedinstvo; nije to bilo na način, kao stoje proroke nadahnjivao, u njima govorio i djelovao, negoje postao potpuni čovjek (»jer Riječ je tijelom postala«, pri čemu ona nije doživjela nikakvu promjenu, niti se božanstvo preobrazilo u čovještvo); združen u jednu svetu savršenost i božanstvo (jer jedan je Gospodin Isus Krist a ne dva; isti je Bog, isti Gospodin, isti kralj); isti je trpio u tijelu i uskrsnuo i uzašao na nebo u istom tom tijelu; u sla¬ vi sjedi zdesna Ocu i u istom tijelu će doći u slavi suditi žive i mrtve; njegovom kraljevstvu neće biti kraja.

(Vjerujemo) i u Duha Svetoga, koji je govorio u Zakonu i prorocima i sišao na Jor¬ dan, govori po apostolima i boravi u svecima; vjerujemo u njega u smislu daje on Duh Sveti, Duh Božji, savršeni Duh, Duh Tješitelj, nestvoren, koji izlazi iz Oca a prima se iz Sina i u koga se vjeruje; vjerujemo u Jednu, katoličku i apostol¬ sku crkvu, ujedno krštenje obraćenja, u uskrsnuće mrtvih i u pravedan sud nad dušama i tijelima, u kraljevstvo nebesko i u život vječni.

One pak koji tvrde: bijaše vrijeme kad nije bilo Sina ili Duha Svetoga ili daje on 45 nastao iz ničega, ili koji kažu Sin Božji ili Duh Sveti su iz neke druge supstancije ili biti, ili daje on prolazan ili promjenjiv, takve Katolička i apostolska crkva, naša i vaša Majka, kažnjava anatemom; isto tako kažnjavamo anatemom one koji ne priz¬ naju uskrnuće mrtvih kao i sva krivovjerja koja ne pripadaju toj vjeri.

46-47: [ Pseudo?-] Atanazijevska Hermeneia eis to symbolon

Hermeneia, ili izlaganje sažetaka vjerovanja, tradicija pripisuje Atanaziju Aleksandrijskom (umro 373.), a danas mu se to najčešće osporava. Taj obrazac vjerovanja vrlo je sličan duljem sažetku Epifanijevu i onom iscrpnijem armenskom. Postoje različita shvaćanja o pitanju na koji način ta tri sažetka vjerovanja ovise jedan o drugom; neki tvrde daje Hermeneia izvedena iz Epifanijevog sažetka te daje (od 7. stoljeća) bila podlogom većeg armenskog sažetka vjerovanja; drugi pak preokreću taj re¬ doslijed (usp. *48°).

Izd.: Hn § 127 / PG 26,1232 / CaUQ 1,2-4.

Vjerujemo u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja svega vidljivoga i nevid- 46 ljivoga.

I u jednoga Gospodina Isusa Krista,

Sina Božjeg, rođenog od Oca, Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga, rođena ne stvorena, istobitna s Ocem, po komeje sve stvoreno što je na nebu i na zemlji, vidljivo i nevidljivo;

onje radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao, utjelovio se i postao čovjekom, tj. u potpunosti je rođen od uvijek djevice Marije po Duhu Svetom; imao je istinito a ne prividno tijelo, dušu i duh i sve stoje ljudima vlastito, osim grijeha; trpio je, tj. bio je razapet, pokopan i uskrsnuo treći dan i uzašao na nebo u istom tijelu; sjedi u slavi zdesna Ocu i u istom tijelu dolazi u slavi suditi žive i mrtve; njegovu kraljevstvu neće biti kraja.

15

Vjerujemo u Duha Svetoga, koji nije drugačiji od Oca i Sina negoje istobitan s Ocem i Sinom, nestvoren, savršen i Tješitelj, koji je govorio u Zakonu, prorocima i [apostolima i] evanđeljima. Sišao na Jordan, govorit će [ govorio je] apostolima i boravi u svetima. Vjerujemo i u tu jedinu katoličku i apostolsku A -!P] Crkvu, u jedno krštenje za obraćenje i oproštenje grijeha, u uskrsnuće mrtvih, u vječni sud nad dušama i tijelima, u kraljevstvo nebesko i život vječni.

47 One koji tvrde da bijaše vrijeme kad nije bilo Sina, ili da bijaše vrijeme kad nije

bilo Duha Svetoga, ili daje on nastao iz ničega, ili koji kažu daje Sin Božji ili Duh Sveti od druge substancije ili biti, daje on prolazan ili promjenjiv, njih kažnjavamo anatemom, jer ih naša katolička Majka i apostolska Crkva kažnjava anatemom; mi kažnjavamo anatemom i sve one koji ne priznaju uskrsnuće tijela [mrtvih] i svako krivovjerje, tj. one koji nisu iz te vjere, Svete ijedine katoličke crkve.

48-49: Veliki sažetak vjerovanja Armenske crkve

Prema A. Ter-Mikelianu taj sesažetak vjerovanja nije upotrebljavao kod krštenja (poput kratkog oblika *6), nego u okviru euharistijske liturgije. Njegov izvorni tekst -bez sumnje grčki -više ne po¬ stoji, ali se može prilično sigurno ponovno sastaviti iz povratnog prijevoda armenskog teksta. Neznat¬ na odstupanja u obnovi teksta potječu odatle što Armenci sjedinjeni s rimskom Crkvom upotrebljavaju oblik koji se u više točaka razlikuje od onog pravoslavnih Armenaca. Takoje npr. uvršten i »Filioque«. Tu navedeni osnovni grčki tekst uvelike odgovara onoj grčkoj verziji koja se može izvesti iz prilično doslovnog njemačkog prijevoda armenskog teksta od F. X. Stecka, Die Liturgie der kathotischen Armenier (Tubingen 1845) 43; [u uglatim zagradama J pridodane su druge važnije varijante koje pre¬ dlažu Ter-Mikelian i Hort. -O porijeklu tog sažetka vjerovanja mišljenja se veoma razlikuju. Neki tvrde daje on stariji od Epifanijevog dugog sažetka vjerovanja (*44 si) i daje već od sredine 4. stoljeća uveden iz Kapadocije u Armeniju; drugi ga smatraju jednostavno mladim i manje vrijednim oblikom od Hermeneie ( 4 6 si), koji je od 7. stoljeća prevladavao u Armeniji: usp. G. VVimkler, A Remarkabte Shift in the 4th Centurv Creeds. An Analysis ofthe Armenian, Syriac and Greek Evidence, u: StudiaPa- tristica 17/111 (Oxford 1982) 1396-1401.

Izd.: A. Ter-Mikelian br.*6, na nav. mj. 22-24 / F. J. A. Hort, br.*41 na nav. mj. 120-123 146 si (»Capadocian Creed«) / Hn § 137 (u primjedbama je verzija sjedinjenih Armenaca) / CaANQ 2,31-34 (mjestimice loša rekonstrukcija) / MaC 25,1269CD (s kasnijim elementima) /. Samo latinski prijevod nalazi se u Acta Benedicti XII, izd. A. L. Tautu (Codex Iuris Canonici Orientalis, Fontes III 8 [Vatikan 1958]) 228.

48 Vjerujemo u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, vidljivoga i nevidljivoga.

I ujednoga Gospodina Isusa Krista,

Sina Božjega, kao rođenog jedinorođenca od Oca [tj. od Očeve b\ti\prije svih vjekova [-!], Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga, rođenog ne stvorenog, istobitna s Ocem, po kojemje sve postalo stoje na nebu [na nebesima] i na zemlji, vidljivo i nevidljivo.

On je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa, utjelovio se i postao čovjekom [rođen] u potpunosti od svete djevice Marije po Duhu Svetom; od nje [iste] j e istinito, ne prividno, uzeo tijelo, duh i dušu [tijelo, dušu i duh]i sve stoje u čovjeku [ čovjek]; trpio je, bio raspet i pokopan, uskrsnuo treći dan i uzašao na nebo [na nebesa] u istom tijelu; sjedi zdesna Ocu i u istom će tijelu u Očevoj sla¬ vi doći suditi žive i mrtve, njegovom kraljevstvu neće biti kraja.

16

Vjerujemo [iju Duha Svetoga, nestvorenog i savršenog, koji je govorio po Zakonu, prorocima i evanđelistima [u Zakonu, u prorocima i u evanđeljima], sišao na Jordan, govorio je apostolima i boravio je [boravi] u svetima. Vjerujemo u jednu Jedinu katoličku i apostolsku crkvu, ujedno krštenje za obraćenje [obraćenja]/ otpuštenje grijeha (?) oproštenje grijeha, u uskrsnuće mrtvih, u sud nad tijelima i dušama na kraju svijeta, u kraljevstvo nebesko i život vječni.

Oni koji tvrde: »bijaše vrijeme kad nije bilo Sina Božjeg [-!]«; ili »bijaše vrijeme kad 49 nije bilo Duha Svetoga«; ili da su oni [je on] iz ničega postali, ili koji kažu da su Sin Božji / [-!] Duh Sveti iz druge substancije ili bšti i da su [da je]prolazni i promjenjivi, njih Katolička i apostolska crkva kažnjava anatemom.

Antiohija, svršetkom 4. stoljeća

50: Krsni sažetak vjerovanja iz Antiohije (ulomci)

Od tog sažetka vjerovanja, koji treba razlikovati od sažetka vjerovanja sinode, koja je održana 341. protiv Atanazija Aleksandrijskog, sačuvana su tri ulomka kod sljedećih autora:

[ A] Euzebije (kasnije) biskup Dorvlaiona, Obtestatio contra Nestorium (medu dokumentima Efeškog sabora 431.).

Izd.: ACOe l/I/I, 102 / MaC 4.1009E / Kelly 184 si.

[BJIvan Kasijan, De incarnatione Damini contra Nestorium VI, pogl. 3, br. 2; pogl. 4, br. 2; pogl. 6-10. On citira latinski.

Izd.: U. Petschenig: CSEL 17,327 329 331-335 /PL 50,142-144 149 si 153-158 / Kelly 183 si. [CJIvan Krizostom, Homilija 40 o 1 Kor (15,29), br. 1 2.

Izd.: PG 61, 348-349.

Ostali grčki tekst [u uglatim zagradamajje rekonstrukcija. -Usp. i Hn § 130 / Ltzm 22 si.

Grčka verzija

[Vjerujemo u jednoga i jedinoga pravoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja svega 50 vidljivoga i nevidljivoga.

1 u Gospodina našega Isusa Krista, Sina njegovajedinorođenoga i prvorođenca sviju stvorenja, rođenog od njega prije svih vjekova, a ne stvorenog,]

[A:] pravoga Boga od pravoga Boga, istobitna s Ocem, po kome su i vjekovi poreda¬ ni i sve stvoreno,

kojije radi nas došao [sišao] i rođenje od svete djevice [vazda djevice] Marije, i raspet pod Poncijem Pilatom,

[i pokopan i treći dan uskrsnuo prema Pismima; i uzašao na nebesa i ponovno će doći suditi žive i mrtve...]

[C:]i u oproštenje grijeha, uskrsnuće mrtvih i u život vječni.

Latinska verzija

[B: ] Vjerujem u jednoga i jedinoga pravoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja 50 svih vidljivih i nedviljivih stvorenja.

1 u Gospodina našega Isusa Krista, Sina njegovajedinoga i prvorođenca sviju stvo¬ renja, rođenog od njega prije svih vjekova, a ne stvorenog,

17

pravoga Boga od pravoga Boga, istobitna s Ocem, po kome su i vjekovi poredani i sve stvoreno, koji je radi nas došao i rođenje od Marije djevice; raspet pod Pon- cijem Pilatom, i pokopan i treći dan uskrsnuo prema Pismima i uzašao na nebesa i ponovno će doći suditi žive i mrtve...

Mopsuestija u Ciliciji, svršetkom 4. stoljeća

51: Teodor, biskup Mopsuestije: Kateheze I-X, između 381. i 392.

Sažetak koji je upotrebljavao Teodor, prema njegovom vlastitom svjedočanstvu, proširenje pod utjecajem Carigradskog sabora i njegovog sažetka vjerovanja. Ispred »pneuma hagion« umetnuta je riječ »hiin« a dodano je i sve što slijedi nakon »pneuma hagion«.

Izd .: Sirijsko-francusko izdanje od T. Tonneau - R. Devreesse, Les homelies catechetiques de Theodor de Mopsueste (ST 145; Rim 1949); Rekonstrukcija grčkog sažetka vjerovanja v. A. Riicker, Ritus baptismi etMissae , quem descripsit Theodor us episcopus Mopsuestemus in sermonibus cateche- ticis (Opuscula et textus historiam ecclesiae ... illustrantia, Series liturgica 2; Miinster 1933) 43 si, i J. Lebon, u: RHE 32 (1936) 836 / Kelly 187 si.

51 Vjerujemo u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja svega vidljivoga i nevid¬ ljivoga.

1 u jednoga Gospodina Isusa Krista,

jedinorođenoga Sina Božjega, prvorođenca svega stvorenja, rođenog od Oca prije svih vjekova, ne stvorenog, pravoga Boga od pravoga Boga, istobitna sa svojim Ocem, po kojem su poredani vjekovi i po kome je sve stvoreno, koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa, utjelovio se i postao čovjekom; rođen od Marije djevice, raspet pod Poncijem Pilatom; bio pokopan i uskrsnuo treći dan prema Pismima, uzašao na nebo, sjedi zdesna Bogu, odakle će ponovo doći suditi žive i mrtve.

I ujednoga Duha Svetoga, koji proizlazi iz Oca, Duha životvorca; ispovijedamo jed¬ no krštenje, Jednu, svetu, katoličku crkvu, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni.

Egipat, sredina 4. stoljeća

55: Apophthegmata Makarija Velikog

Ujednom bečkom rukopisu (9. stoljeće) Apophthegmata Patrum, i u grčkim pariškim rukopisima 1627 i 1628 (13. i 14. stoljeće) Historia Lausiaca Paladija iz Helenopolisa, zabilježenaje povijest Ma¬ karija Egipatskog ili Velikog (oko 300.-390.) u kojoj se nalazisažetak vjerovanja. Njegov je oblik vje¬ rojatno lokalni egipatski, a njegova je jezgra prednicejska. Nicejski su elementi pridodani kasnije. Prema kraju sažetka, umjesto službenog oblika, nalazi se prilično slobodno prepričavanje. Dok E. Pre- uschen tu povijest drži za autentični dio 19. poglavlja djela Historia Lausiaca, C. Butler to osporava u svom kritičnom izdanju tog djela (The Lausiac History ofPaltadius 2 [Cambridge 1904.] 194 si, bilj. 28). Niti on, niti kasniji izdavači, ne navode tekst sažetka vjerovanja (A. Lucot [Pariš 1912.] ; Ramon y Arrufat [Barcelona 1927.]).

Izd.: PG 34,212D-213A; usp. i 5 1D [= Codex Vindobonensis]/ E. Preuschen, Palladius undRufi- nus (GieBen 1897) 1274 „ [= Codex Parisinus]/ Kelly 191 /Ltzm 25 si. -Niže se kao osnovni tekst na¬ vodi Codex Vindobonensis [u uglatim zagradama: varijante iz Codex Parisinus graecus 1628/].

18

55

Vjerujem ujednoga Boga, Oca svemogućega.

I u njegovu istobitnu Riječ, po kojoj je stvorio vjekove,

koja je, kad se navršilo vrijeme da otkupi grijeh, boravila u tijelu, koje sije pri¬ pravila od svete djevice Marije [utjelovila se od svete djevice] i kojaje bila raspeta, umrla i pokopana [-!], treći dan urkrsla, [uzašla na nebesa], sjedi zdesna /[ Bogu i]Ocu, i opet će doći u budućem vijeku [ - ! ] suditi žive i mrtve.

I u Duha Svetoga [Svetoga Duha], istobitna s Ocem i njegovom Riječi [Božjom Riječi]. Vjerujemo pak [- !] [i] u uskrnuće duše i tijela [mrtvihl kao što kaže apo¬ stol: »[Sije se u raspadljivosti, uskrsava u neraspadljivosti,]sije se tijelo narav¬ no, uskrsava tijelo duhovno« [usp. 1 Kor 15,42-44],

SAŽECI VJEROVANJA SADRŽANI UISTONIM ZBIRKAMA KANONA Sirija i Palestina

60: Constitutiones Apostolorum, oko 380.

Ta grčka zbirka pseudo-apostolskih kanona sastavljenaje u Siriji, odn. Palestini ili u Carigradu. Doduše VIII. knjiga seže natrag do Traditio apostolica Hipolita Rimskog (usp. *10), nikako međutim, sažetak vjerovanja sadržan u knjizi VII., pogl. 41, koji se očito upotrebljavao u Crkvi sastavljača.

Izd.: M. Metzger: SouChr 336 (Pariš 1987) 98-100 / F. X. Funk, Didascalia et Constitutiones Apostolorum I (Paderborn 1905) 444-448 / J. Qusten, u: FIP 7/IV (1936) 13 si / PG 1,1041C / Kelly 185 sl/Hn § 129 /Ltzm 23.

Vjerujem i krstim se ujednoga nerođenoga, jedinoga pravog Boga, svemogućega, 60 Oca Kristova, stvoritelja i začetnika svega, od kojegaje sve.

I u Gospodina Isusa Krista,

njegovog jedinorođenoga Sina, prvorođenca svega stvorenja, koji je po Očevoj volji rođen prije vjekova, ne stvorenog, po kojemje sve postalo, stoje na nebesi¬ ma i na zemlji, vidljivo i nevidljivo;

onje u posljednje dane sišao s nebesa i utjelovio se, rođen od svete djevice Mari¬ je, živio je sveto po zakonima svoga Boga i Oca, raspet pod Poncijem Pilatom i za nas umro; treći dan nakon muke uskrsnuo je od mrtvih, uzašao na nebesa, sje¬ di zdesna Ocu, i na svršetku vremena opet će doći u slavi suditi žive i mrtve; nje¬ govo kraljevstvo neće imati kraja.

Krstim se i u Duha Svetoga, to jest Tješitelja, kojije od vjekova djelovao u svecima, kasnije pak bio od Oca, prema obećanju Spasitelja i Gospodina Isusa Krista, po¬ slan apostolima, a nakon apostola i svim vjernicima u Svetoj katoličkoj i apo¬ stolskoj crkvi, u uskrsnuće tijela, u oproštenje grijeha, u kraljevstvo nebesko i u život budućega vijeka.

61: Testamentum Domini nostri Jesu Christi

Radi se o zbirci kanona i tekstova iz liturgije, koju je sakupio Hipolit Rimski, nastaloj u Siriji ot¬ prilike u 5. stoljeću. Knjiga II., pogl. 8. sadrži sažetak vjerovanja u obliku pitanja.

19

Izd .: I. E. Rahmani, Testamentom Dominilesu Christi (Mainz 1899) 128 si/J.Quasten, u: FIP7/V (1936) 36 (usp. i 7/11, bilj. 16).

61 Vjeruješ li u Boga, Oca svemogućega?

Vjeruješ li u Krista Isusa, Sina Božjega,

koji dolazi od Oca, koji je od početka s Ocem, koji je rođen od Marije djevice po Duhu Svetom,

koji je raspet pod Poncijem Pilatom, umro, uskrsnuo treći dan oživjevši od mrtvih, uzašao na nebo, sjedi zdesna Ocu i koji će doći suditi žive i mrtve? Vjeruješ li u Duha Svetoga, u Svetu crkvu?

Egipat

62-63: Konstitucije Egipatske crkve

Usp. o tome *3"; tu su i potpuni naslovi izdanja.

Izd.: Koptska verzija: Traditio apostolica 16,16, kod Till-Leipoldta 20 si (Funk 2,110); koptska verzija nije međutim u upitnom obliku; usp. Hn § 139 (2. dio). - Etiopska verzija: Traditio apostolica 34, kod Duensinga 56-59. - Latinski tekst *62 sije prijevod njemačkih izdanja Tilla i Duensinga; grčki izrazi sadržani u koptskom tekstu navedeni su u zagradama.

a) Koptska verzija: Obrazac vjerovanja nakon krštenja

62 Ti vjeruješ u Gospodina našega Isusa Krista, jedinog Sina Boga Oca,

daje na čudesan način radi nas postao čovjekom po neshvatljivom sjedinjenju svog Duha Svetoga i svete djevice Marije, bez muškog sjemena, daje raspet za nas pod Poncijem Pilatom, umro po svojoj volji ujedno za naše spasenje, uskrsnuo treći dan, oslobodio zasužnjene, uzašao na nebesa, sjedi na nebu zdesna svom dobrom Ocu i ponovno će doći suditi žive i mrtve prema svo¬ joj objavi i svom kraljevstvu.

Ti vjeruješ u Duha Svetoga, dobroga i živptvornoga, koji sve čisti u Svetoj crkvi.

b) Etiopska verzija: obrazac vjerovanja nakon krštenja

63 Vjeruješ li u ime Isusa Krista, našeg Gospodina, jedinoga Sina Boga Oca,

daje postao čovjekom neshvatljivim čudom po Duhu Svetom i od Djevice Mari¬ je bez muškog sjemena,

daje raspet u vrijeme Poncija Pilata i umro po svojoj volji a ujedno i za naše spa¬ senje; treći dan uskrsnuo od mrtvih, oslobodio zasužnjene i uzašao na nebesa i sjedi zdesna Ocu i da će doći suditi žive i mrtve prema svojoj objavi i svom kral¬ jevstvu?

Vjeruješ li u Duha Svetoga dobroga i koji čisti, i u Svetu crkvu? I vjeruješ li u uskrsnuće tijela koje čeka sve ljude, i u kraljevstvo nebesko i u vječni sud?

64: Canones Hippolvti

Taje zbirka kanona koja seže možda već do sredine 4. stoljeća, egipatska preradba sažetka Tradi¬ tio apostolica Hipolita Rimskog (usp.* 10). Sačuvan je samo njezin arapski i etiopski prijevod. Niže na¬ vedeni sažetak vjerovanja postoji u arapskom prijevodu, kan. 19.

20

Izd.: H. Achelis, Die dltesten Quellen des orientalischen Kirchenrechts (TU 6; Leipzig 1891) 96 si / D. B. Haneberg, Canones S. Hippolyti arabice e codicibus Romanis (Munchen 1870) 76, br. 11 / usp. J. Quasten, u: FIP 7/V (1936) 36 bilj. 2 - [U uglatim zagradama: dodaci iz kasnijeg vremena].

Vjeruješ li u Boga, Oca svemogućega? 64

Vjeruješ li u Isusa Krista, Sina Božjega,

kojeg je rodila Marija djevica po Duhu Svetom,

[koji je došao spasiti ljudski rod,]

koji je bio raspet [za nas]pod Poncijem Pilatom, koji je umro i treći dan uskrsnuo od mrtvih, i uzašao na nebesa i sjedi zdesna Ocu, i doći će suditi žive i mrtve? Vjeruješ li u Duha Svetoga [Tješitelja, koji proizlazi od Oca i Sina] ?

II. Dvodjelni trojstveno-kristološki oblik

71-72: Sažetak zvan »Fides Damasi«

Taj se sažetak prije pripisivao Damazu I. ili Jeronimu. Nastaoje tek krajem 5. stoljeća i to vjero¬ jatno u južnoj Francuskoj (kao i sažeci *73 si i 75 si). Čini se da su u početku nedostajale neke riječi, prije svega riječi »et Filio« (»i od Sina«) koje se odnose naproizlaženje Duha Svetoga: usp. A. E. Burn, na dolje navedenom mjestu 245, kritički osvrt uz redak 9 (on se oslanja na rukopise 8.-10. stoljeća).

Izd.: KiiA 47 / KiiBS 10 43-45 / A. E. Burn, An introduction to the Creeds and to the Te Deum (London 1899) 245 si / Hn § 200 / D. Vallarsi, S. Eusebii Hieronymi Stridonensis presbyteri opera 11 (Verona 1742) 145 si (medu neautentičnim djelima).- [U uglatim zagradama: odstupanja od izvornog teksta prema Burnu]

Vjerujemo u jednoga Boga, Oca svemogućega, i u jednoga Gospodina našega 71 Isusa Krista, Sina Božjega i u [jednoga] Duha Svetoga, Boga. Ne častimo i ne ispovi¬ jedamo tri Boga, nego Oca i Sina i Duha Svetoga: Nejednoga Boga tako kao daje on osamljen, niti nekoga koji bi bio sam sebi Otac, koji bi bio i Sin, nego Oca kojije ro¬ dio i Sina kojije rođen, i Duha Svetoga koji nije niti rođen niti nerođen, niti stvoren niti načinjen, nego koji proizlazi od Oca i Sina [-!J Ocu i Sinu suvječnoga, jednakoga i suradnika, jer je pisano: »Riječju Božjom sazdana su nebesa«, to jest po Sinu Božjem, »i dahom usta njegovih sva vojska njihova« fPs 33, 6\ i na drugom mjestu: pošalji svoga Duha i postat će i obnovit ćeš lice zemlje [ usp. Ps 104,30} I zato u ime¬ nu Oca i Sina i Duha Svetoga ispovijedamo jednoga Boga, jer [Bog]je ime moći Bog [-!], ne vlastitosti. Vlastito ime Očaje Otac, vlastito ime Sina je Sin i vlastito ime Duha Svetogaje Duh Sveti. I u tom Trojstvu vjerujemo u Boga, jer je od jednog Oca ono što je jedne naravi s Ocem, jedne supstancije ijedne moći s Ocem. Otac je rodio Sina, ne po volji niti po nužnosti, nego po naravi.

Sinje u posljednje vrijeme sišao od Oca da nas spasi i da ispuni Pisma, koji nika- 72 da nije prestao biti s Ocem, i začet je po Duhu Svetom i rođen od Marije [-!]Djevice, uzeo je tijelo dušu i osjećaje, to jest potpunog čovjeka, nije izgubio ono što je bio, nego je počeo biti ono što nije bio; i to tako daje bio potpun u svome i istinski u našem. Naime on koji bijaše Bog, rodio se kao čovjek; i on koji se rodio kao čovjek, djeluje kao Bog; i on koji djeluje kao Bog, umire kao čovjek; i on koji umire kao čov¬ jek, uskrsava [ustaje]kao Bog. On, nadvladavši vlast smrti, s onim tijelom s kojim se rodio i trpio i umro, uskrsnuo je treći dan [-!J uzašao k Ocu i sjedi njemu zdesna u

21

slavi [slavu J , koju je uvijek imao i ima. Vjerujemo da će nas on, očišćene u njegovoj smrti i krvi, uskrisiti u posljednji dan u ovom tijelu u kojem sada živimo, te se nada¬ mo da ćemo od njega zadobiti ili vječni život kao nagradu za dobra djela ili kaznu vječite muke za grijehe. To čitaj, to obdržavaj, toj vjeri podloži svoju dušu! Od Krista Gospodina zadobit ćeš i život i nagradu [ nagrade]

73-74: Sažetak vjerovanja »Clemens Trinitas«

Ovaj se sažetak nazivao i »Fides catholica Sancti Augustini episcopi« (Codex Augiensis [Reiche- nau] XVIII, 9. stoljeće, izd. KiiBS). Nastao je u 5. i 6. stoljeću ujužnoj Francuskoj i odatle je dospio u Španjolsku.

Izd.: I. A. de Aldamau: Greg 14 (1933) 487 si / KiiA 65 si / KiiBS 147 si; usp. 12. - Reg.: CIPL

1748.

73 Milostivo Trojstvo je jedno božanstvo. Otac, isto tako i Sini Duh Sveti sujedan izvor, jedna supstancija, jedna snaga, jedna moć. Kažemo i najpobožnije ispovijeda¬ mo daje Otac Bog, daje Sin Bog i daje Duh Sveti Bog. Katoličkim i apostolskim riječima ispovijedamo da su tri spomenute osobe jedna supstancija. Zato su Otac i Sin i Duh Sveti, i »tri su jedno« [usp. 1 Iv 5,7} Tri, niti pomiješani, niti podijeljeni, nego u različitosti povezani i u povezanosti podvojeni; ujedinjeni supstancijom a raz- lučeni imenima, povezani naravi a podvojeni osobama, jednaki božanstvom, isti veličanstvom, složni trojstvom, sudionici slavom. Oni su tako jedan da ne sumnjamo da su i trojica. Ispovijedamo da su oni tako trojica da se međusobno ne mogu odijeli¬ ti. Zato nema sumnje, uvredajednogaje pogrda svih, jer se hvala jednoga odnosi na slavu svih.

74 »Ovo je naime, prema evanđeoskom i apostolskom učenju glavna točka naše vjere, da se naš Gospodin Isus Krist ne razlikuje od Oca niti po iskazivanju časti, niti po moći snage, niti po božanstvu supstancije, niti po vremenskom trajanju«.1 I zato tko kaže da Sinu Božjem, kojije pravi Bog kao i pravi čovjek samo bez grijeha, nedo¬ staje nešto od čovještva ili od božanstva, treba ga smatrati odijeljenim od Katoličke i apostolske crkve.

75-76: Pseudo-Atanazijev sažetak vjerovanja »Quicumque«

U istraživanju se probilo gledište da sastavljač tog sažetka vjerovanja nije Atanazije Aleksandrij- ski, već da ga treba tražiti medu zapadnim teolozima. Doduše najveći broj starijih rukopisa navodi Ata- nazija kao sastavljača, drugi papu Anastazija I. Ali kako oni ne sežu dalje unatrag od 8. stoljeća, s pravom se sumnja u njihovu pouzdanost. Grčki tekstovi koji sujoš preostali prijevodi su s latinskog, ne obratno, i zato se ovdje ne navode. Od onih kojima se pripisivao taj sažetak vjerovanja, dolaze u obzir prije svega: Hilarije Poitierski, umro 367. (tako M. Speroni); Ambrozije Milanski, umro 397. (H. Bre- wer, P. Schepens, A. E. Burn od 1926.), Nicet Remesijanski, umro 414. (M. Cappuvns: usp.* 19); Ho- norat Arleški, umro 429. (Burn 1896.); Vinko Lerinški, umro prije 450. (G. D. W. Ommanev); Fulgencije Ruspijski, umro 532. (I. Stiglmavr); Cezarije Arleški, umro 543. (G. Morin prije 1932.); Venancije Fortunat, umro 601. (L. A. Muratori). Danas se više ne zastupa teza o španjolskom pretpri- scilijanskom izvoru (K. K'hstle). Danas prevladava uvjerenje daje taj sažetak vjerovanja sastavio neki nepoznati autor između 430. i 500. ujužnoj Francuskoj, vjerojatno u pokrajini Arles. Tijekom vremena

*74 Hilarije Poitierski, De synodis 61 (PL 10,522). Ali umjesto »substantiae divinitate« (»po bozanstvenosti supstancije«) tamo se nalazi: »substantiae diversitate« (»po različitosti supstancije«).

22

je taj sažetak vjerovanja, kako na Zapadu tako i na Istoku, zadobio takvo značenje daje u srednjem vi¬ jeku bio stavljan u isti red s apostolskim i nicejskim sažetkom vjerovanja i upotrebljavao se u liturgiji.

Izd.: Liturgijski tekst: Rimski brevijar, služba prvog časa nedjeljom (u izdanjima prije 1954.). - Izvorni tekst: C. H. Turner, u: JThSt 11(1910) 407-411 / A. E. Burn, An Introduction to the Creeds and to the TeDeum (London 1899) 191-193 / isti, The Athanasian Creedanditsearly Commentaries (Texts

and Studies 4/1: Cambridge 1896) 4-6 / isti, Facsimiles ofthe Creeds (H. Bradshavv Societv 36; London 1909) Tafel XV-XXIV /KiiA 232 si / Hn § 150 / Ltzm 16-18 / PL 88, 585 si (grčki PG 28, 1581A- 1584C). - Reg.: CIPI167. Niže se kao glavni tekst navodi onaj liturgijski tekst. Usporedni tekst [odstupanja u uglatim zagradama]: izvorni tekst.

(1) Tkogod se želi spasiti, taj se prije svega mora držati katoličke vjere: (2) Tko- 75 god [tko] ne bude nju čuvao čitavu i neokrnjenu, bez sumnje če zauvijek propasti.

(3) A ovo je katolička vjera da štujemo Boga u Trojstvu i Trojstvo ujednosti, (4) niti miješajući osobe, niti dijeleći supstanciju: (5) drugaje naime osoba Oca, drugaje [osoba] Sina, a druga [osoba] Duha Svetoga; (6) ali jedno je božanstvo Oca i Sina i Duha Svetoga, jednaka slava, suvječno veličanstvo.

(7) Kakav Otac, takav Sin, takav [i] Duh Sveti: (8) nestvoren Otac, nestvoren Sin, nestvoren Duh Sveti; (9) neizmjeran Otac, neizmjeran Sin, neizmjeran Duh Sve¬ ti; (10) vječan Otac, vječan Sin, vječan Duh Sveti; (11) a ipak ne tri vječna nego je¬ dan vječni; (12) isto tako ne tri nestvorena, ne tri neizmjerna, negojedan nestvoreni [neizmjerni] ijedan neizmjerni [nestvoreni]. (13) Slično, svemoguć Otac, svemoguć Sin, svemoguć Duh Sveti; (14) a ipak ne tri svemoguća negojedan svemoguć. (15) Tako (je) Bog Otac, Bog Sin, Bog Duh Sveti; (16) a ipak ne tri Boga, negojedan Bog.

(17) Tako (je) Gospodin Otac, Gospodin Sin, Gospodin Duh Sveti; (18) a ipak ne tri Gospodina, negojedanj'e [-!]Gospodin: (19) kao što smo po kršćanskoj istini dužni da zasebno svaku osobu ispovijedamo [ijkao Boga [i] Gospodina, (20) tako nam kršćanska vjera zabranjuje da govorimo o tri Boga ili Gospodina.

(21) Otac nije ni od koga načinjen, niti stvoren, niti rođen; (22) Sin je jedino od 76 Oca, ne načinjen, niti stvoren, nego rođen; (23) Duh Sveti od Oca i Sina nije nači¬ njen, nit istvoren, niti rođen, nego proizlazi. (24) Dakle, jedan Otac, ne tri Oca;jedan Sin, ne tri Sina; jedan Duh Sveti, ne tri Duha Sveta. (25) / [ - ! ] u tom Trojstvu ništa (nije) prije ili poslije, ništa veće ili manje, (26) nego sve tri osobe su među sobom suvječne i sujednake. (27) Tako da u svemu, kao stoje već spomenuto, treba štovati i \ednost u Trojstvu i Trojstvo ujednosti [Trojstvo ujednosti ijednost u Trojstvu]. (28) Dakle, tko želi biti spašen, ima tako misliti o Trojstvu.

(29) Međutim, za vječnoje spasenje potrebno zdušno vjerovati i u utjelovljen¬ je Gospodina našega Isusa Krista. (30) Prava je dakle vjera da vjerujemo i ispovije¬ damo daje Gospodin naš Isus Krist Sin Božji [i ujedno] Bog i čovjek: (31) Bog je rođen iz Očeve supstancije prije vjekova, a čovjekje rođen iz majčine supstancije u vremenu; (32) potpuni Bog, potpuni čovjek koji se sastoji od razumske [umnejduše i ljudskog tijela; (33)jednak Ocu po božanstvu, manji od Oca po čovještvu; (34) koji, premda je Bog i čovjek, ipak nije dva, negojedan Krist; (35)jedan, ne pretvorbom božanstva u tijelo [tijelu] nego uzimanjem čovještva u Boga [Bogu]; (36) posve je¬ dan, ne miješanjem supstancije, negojednošću osobe. (37) Naime, kao što su razum¬ ska [umna] duša i tijelo jedan čovjek, tako su Bog i čovjekjedan Krist. (38) On je trpio za naše spasenje, sišao nad pakao, treći dan uskrsnuo [ustao] od mrtvih, (39) uzašao na nebesa, sjedi [sjede] zdesna Ocu, odakle će doći [-!] suditi žive i mrtve.

23

(40) Pri njegovom dolasku imaju svi ljudi uskrsnuli sa [ ujsvojim tijelima i položit će račun o svojim djelima; (41) i koji su činili dobro ići će u život vječni, koji su pak f-\J (činili) zlo u oganj vječni.

(42) To je katolička vjera: tkogod [tkojje ne bude vjerno i postojano vjerovao, neće se moći spasiti.

24

Drugi dio

DOKUMENTI CRKVENOG UČITELJSTVA

Zbog pomanjkanja izvora nije moguće točno odrediti razdoblje pontifikata nekih rimskih bisku¬ pa, posebno onih od 1.-3. i od 9.-10. stoljeća. Trajanje pontifikata navodi se prvenstveno prema autori¬ ma L. Duchesne, Th. Mommsen, Ph. Jaffe i F. X. Seppelt. Uzeti su u obziri noviji zaključci. Navedena su i vjerojatna odstupanja. Napravljenaje usporedba i s Annuario Pontificio kojem je A. Mercati 1949. godine dodao popis papa, koji je popravljen u odnosu na onaj ranijih godina.

PETAR: 30.? -67.?

LINO: 67.? -76. (79.?) ANAKLET: 76. (80.?) -90. (88.?)

KLEMENT I. RIMSKI: 92. (88.?) - 101. (97.?)

101-102: Pismo »Dia tas aifnidious« Korinćanima, oko 96.

Povod pismu bila je pobuna u korintskoj zajednici u kojoj je nekim prezbiterima nepravedno bila oduzeta njihova služba. Taj je tekst najranije svjedočanstvo o brizi rimske Crkve za druge Crkve. Pisac se nigdje izričito ne spominje kao rimski biskup; to čini tek Irenej. Po svemu sudeći, bio je to vodeći član prezbiterija.

Izd. [ * 101; 1021 K. Bihlmever - W. Schneemelcher, Die apostolischen Vater 1 (Tubingen 19562) 57 si; 38 66 69 / J. A. Fischer, Die apostolischen Vater (Schriften des Urchristentums 1; Darmstadt 1981)75-77 35 99 105 / F. X. Funk, Potres apostolici 1 (Tubingen 1901) 150 si; 108 172 si 182 /J. B. Lightfoot, The Apostolic Fathers l/U: S. Clement ofRome (London 1890) 121-129; 35 169-171 184 / H. Hemmer, Les Pereš Apostoliques II. Clement de Rome (Pariš 1909) 82-88; 18 118 130 / C. Th. Scha- efer, u: FIP 44 (1941) 45-47; 13 63 si 69. - Reg.: JR 9.

Hijerarhijski red među članovima Crkve

(pogl. 40, br. 1)... budući da smo dobili uvid u dubine božanske spoznaje, mora¬ mo pravilno činiti sve što namje Gospodin naredio činiti u određeno vrijeme; (2) on je zapovjedio da se slave prinosi i bogoslužja, te da se to ne čini nasumce i bez reda nego u vlastita vremena i određene sate. (3) Onje svojim vrhovnim autoritetom odre¬ dio gdje i tko ih po njegovoj volji treba slaviti, da bi se sve činilo na svet način te da bude ugodno i drago njegovoj volji. (4) Stoga su bogougodni i blaženi oni koji prino¬ se svoje žrtve u propisano vrijeme; jer ne vara se onaj tko izvršava naredbe Gospod¬ nje. (5) Doista, vrhovnom svećeniku su povjereni njemu vlasititi službeni čini, svećenicimaje dodijeljeno njima vlastito mjesto, a leviti su nadležni za svoje službe. Laika obvezuju propisi za laike.

25

(pogl. 41, br. 1) Braćo, svatko se od nas treba Bogu svidjeti [zahvaljivati] »svaki usvomredu« [7 Kor 1 5,23] u dobroj savjesti, ne prekoračujući utvrđena pravila svoje [vlastite] službe, u dostojanstvu...

(pogl. 42, br. 1) Apostoli su primili od Gospodina Isusa Krista za nas radosnu vi¬ jest; Isus Krist bio je poslan od Boga. (2) Krist dakle od Boga, a apostoli od Krista. Oboje se naime dogodilo u pravilnom redu prema volji Božjoj. (3) Nakon što su pri¬ mili upute i pošto su po uskrsnuću našeg Gospodina Isusa Krista stekli sigurnost te bili ojačani u riječi Božjoj, izašli su van s puninom Duha Svetoga i navješćivali su ra¬ dosnu vijest, da će doći kraljevstvo Božje. (4) Propovijedajući u zemljama i gradovi¬ ma budućim su vjernicima za biskupe i đakone postavljali svoje prvijence, nakon što su ih bili provjerili u duhu.

Autoritet Rimske crkve

102 (P°gl- 7, br. 1) Pišemo da bismo vas opomenuli...

(pogl. 58, br. 2) Primite naš savjet i nećete se pokajati.

(pogl. 59, br. 1) Ako pak neki ne poslušaju ono stoje on [Kristjpo nama kazao, trebaju znati da će se uplesti u nemale zablude i opasnosti; (2) mi ćemo, međutim, biti bez krivnje glede tog grijeha.

(pogl. 63, br. 2) Priredit ćete nam, naime, radost i veselje, budete li poslušali što smo napisali po Duhu Svetom i ako otjerate buntovni gnjev svoje ljubomore, u skla¬ du s molbom za mir i slogu koju smo očitovali u ovom pismu.

EVARIST: 101. (97.?)- 105. ALEKSANDAR I.: 105. ( 107.?)- 1 15. (116.?) KSISTO (SiKSO) I.: 115. (116.?) -125.? TELESFOR: 125.?- 136.?

HIGIN: 1 36.?- 140.?

PIO I.: 140.?- 155.?

ANICET: 1 55.?- 166.

SOTER: 166.?- 174. (175.?) ELEUTERIJE: 174. (175.?) -189? VIKTORI.: 189. - 198. (199.?)

ZEFIRIN: 198. (199.?) - 217.

105: Dogmatske izjave Zefirina i Kaliksta

Hipolit Rimski navodi ove izjave u dokazivanju protiv Kaliksta u svom djelu (u PG krivo pripisa¬ nom Origenu Aleksandrijskom) Philosophumena, odn. Refutatio omnium haeresium IX 11, napisa¬ nom nakon 222. Neki drugu izjavu »Nije umro Otac...« umjesto Kalikstu pripisuju Zeiirinu. Budući da Zefirinove rijeći, tako kako su navedene, uvelike sliče modalističkom obrascu vjerovanja, na teme¬ lju kojeg je oko 200. bio osuđen Noet iz Smirne, neki dovode u sumnju njihovu autentičnost.

Izd.: P. Wendland, Hippolvtus 3 (GChSch; Leipzig 1916) 246,.,, / PG 16 (III), 3380A.

26

Utjelovljena Riječ

Samogje Zefirina naime on [Kalikst] naveo dajavno kaže: »Poznajem samojed- 105 nog Boga Krista Isusa i osim njega niti jednog drugog koje je rođen i mogao trpjeti«.

Ali ukoliko je on IKalikst] tada kazao: »Nije umro Otac, nego Sin« izazvao je be¬ skrajni spor u narodu.

KALIKST I.: 217. (218.?) -222. (223.?)

URBAN I.: 222.? -230.

PONCIJAN: Srpanj/kolovoz 230. -28. rujna 235.

ANTER: 21. (22.?) studenog 235. - 3. siječnja 236.

FABIJAN: 10. siječnja 236. -20 siječnja 250.

KORNELIJE: Ožujak 251. - lipanj (rujan?) 253.

108: Pismo »Quantam sollicitudinem« biskupu Ciprijanu Kartaškom, god. 251.

Radi se o ispovjesti vjere koju su pred Kornelijem položili Maksim, Urban i drugi Afrikanci koji su se vratili iz Novacijanovog raskola, a Kornelije ju je priopćio Ciprijanu.

Izd.: G. Mercati, Le lettere di S. Comelio papa, u: Studi e Documenti di Storia e Diritto 20 (Rim 18 9 9) 1024, „ /W. Hartel: pod Cyprian, pismo 49,2: CSEL 3/II, 611 / PL 3,744 / Routh 3,19 (= Pismo 2). -Reg.: JR 111.

Monarhijski ustroj Crkve

»Mi... znamo daje Kornelije izabran od svemogućeg Boga i Krista našeg Gos- 108 podina za biskupa presvete katoličke Crkve; mi priznajemo svoju zabludu; podlegli smo prijevari; bili smo uhvaćeni nevjerom i zavodljivom govorljivošću. Premda se čini kao da smo imali izvjesno zajedništvo s čovjekom krivovjerja i raskola, naše je srce ipak uvijek bilo u Crkvi; znamo dobro da postojijedan Bog ijedan Krist Gospo¬ din, kojeg smo ispovijedali, jedan Duh Sveti, te da u Katoličkoj crkvi mora bitijedan biskup [pretpostavljeni].«

109: Pismo »Hina de gitos« biskupu Fabiju Antiohijskom, god. 251.

Izvadak iz izgubljenog pisma koji je sačuvan kod Euzebija Cezarejskog, Historia ecclesiae VI 43,11.

Izd.: E. Schwartz, Eusebius Werke 2: Kirchengeschichte (GChSch) 618,, „ / PL 3.765AB / PG 20,621 A / Routh 3,23 si - Reg. : JR 106 s dodatkom.

Crkvene službe i staleži

Zar zaštitnik evanđelja [Novacijan] nije shvaćao da u katoličkoj Crkvi treba biti 109 samo jedan biskup? U njoj ima, kao što je on to dobro znao [a kako i ne bi?] 46 svećenika, 7 đakona, 7 subđakona, 42 akolita, 52 egzorcista, čitača i vratara kao i preko 1500 udovica i potrebitih pomoći. Sve njih hrani Gospodinova milost i čovje¬ koljublje.

LUCIJE: 25. (26.?) lipnja 253. - 5 . ožujka 254.

27

STJEPAN I.: 12. (28.?) svibnja 254. - 2. kolovoza 257.

110: Pismo (ulomak) Ciprijanu Kartaškom, god. 256.

Riječi Stjepana I., koje su sačuvane kod Ciprijana u pismu (74) Pompeju, predstavljaju odgovor na odluke afričke sinode (u uskrsno vrijeme 256.) koja je nijekala valjanost krštenja (kod) krivovjernika. Njima papa suprotstavlja rimsku predaju. O tome piše Euzebije Cezarejski, Historia ecclesiae VII 3,1: »Stjepan, uvjeren da se ne smije ništa novo uvoditi suprotno predaji, koju je bio primio još od najstarijih vremena, to je vrlo teško podnosio« (»Stephanus nihil adversus traditionem, quae iam inde ab ultimis temporibus obtinuerat, innovandum ratus, gravissime id tulit«: Schwartz, u * 109,638, ,,/PG 20.642A).

Izd.: W. Hartel: CSEL 3/11,799 (kod Ciprijana, Pismo 74) PL 3. 1774B- 1 175A. - Reg.: JR 125.

Krštenje krivovjernika

110 (pogl. 1.)... »Budu li dakle neki iz bilo kojeg krivovjerja došli k vama, neka se ne

uvodi ništa novo, osim onog što je predano, da im se položi ruka u znak pokore, budući da ni sami krivovjernici zapravo ne krste one koji dolaze k njima, nego ih samo primaju u zajednicu.«

(Ciprijan ne prihvaća te riječi pape Stjepana i nastavlja:)

(pogl. 2.) [Stjepanjje zabranio da se pridošlica iz bilo kojeg krivovjerja krsti u Crkvi, to jest prosudio je da su krštenja svih krivovjernika ispravna i valjana.

111: Pismo (ulomak) biskupima Male Azije, god. 256.

Stjepanove riječi navodi biskup Firmilijan iz Cezareje Kapadocijske u pismu Ciprijanu iz Karta- ge, pogl. 18. Papaje zaprijetio biskupima Cilicije, Kapadocije, Galacije i susjednih pokrajina da će ra¬ skinuti zajedništvo s njimajer su krivovjernike nanovo krstili.

Izd.: W. Hartel: CSEL 3/11,822 (kod Ciprijana, pismo 75,18); pridodana mjesta 813 815 821 /PL 3.1218A 1206B 1209 1210B 1217B. - Reg.: JR 126

Krštenje krivovjernika

111 (pogl. 18) »Ali Kristovo ime mnogo ... pomaže vjeri i posvećenju krštenjem, tako da svatko ma gdje bio kršten u Kristovo ime, odmah postiže Kristovu milost.«

[ U istom pismu Firmilijan o odluci Stjepana I. piše sljedeće:]

(pogl. 5)... Stjepanje kazao, kao da su apostoli zabranili krstiti one koji dolaze iz krivovjerja i da su to predali nasljednicima na obdržavanje...

(pogl. 8) ... Stjepan i oni koji se s njim slažu tvrde, da kod krštenja nevjernika može uslijediti oproštenje grijeha i drugo rođenje, kod kojih, kako sami priznaju nema Duha Svetoga...

(pogl. 9)... oni ne misle da bi trebalo pitati tko je krstio, jerje onaj koji je kršten mogao postići milost zazvavši Trojstvo, imena Oca i Sina i Duha Svetoga ..kažu da onaj koji je na bilo koji način kršten vani, može raspoloženjem duha i svojom vjerom postići milost krštenja.

(pogl. 17). .Stjepan koji izjavljuje da po nasljedstvu drži Petrovu stolicu, nije po¬ tican nikakvim žarom protiv nevjernika, priznavajući im ne malu nego najveću moć milosti, tako da kaže i uvjerava da oni sakramentom krštenja peru prljavštinu starog čovjeka, da otpuštaju stare grijehe smrti, da ponovnim nebeskim rođenjem stvaraju djecu Božju i posvećenjem božanske kupke obnavljaju ih za vječni život.

28

KSISTO (SIKSTO) II.: 30.? kolovoza 257. -6. kolovoza 258.

DIONIZUE: 22. srpnja 259. (260.?) - 27. (26.?) prosinca 268.

112-115: Pismo (ulomak) Dioniziju biskupu aleksandrijskom, god. 262.

Ovo pismo nije napisano prije kraja 260., upravljeno je protiv triteista i sabelijanaca. Djelomično je sačuvano kod Atanazija, De decretis Nicaenae synodi 26.

Izd.: H. G. Opitz, Athanasius Werke 2/1 (Berlin-Leipzig 1935) 22sl / Ch. L. Feltoe, Dionisiou Leipsana. The Letters and other remains of Dionysius of Alexandria (London 1904) 177-182 / PG

25,461C-465A / Routh 3,373-377. - Reg.: JR 136.

Trojstvo i utjelovljenje

(pogl. 1) Zatim ću pak s pravom govoriti i protiv onih koji na bilo koji način dije- 112 le, sijeku i dokidaju najčasnije naviještanje Božje crkve, jednost u tri sile, tri odvoje¬ ne supstancije i tri božanstva. Doznao sam naime da neki od onih koji vas podučavaju i izlažu Božju riječ vode k takvom shvaćanju. Postavljaju se, tako reći, na dijametralno suprotno stajalište Sabelijevu mišljenju. On naime huli kad kaže da je upravo Sin Otac i obratno. Oni naime na neki način naviještaju tri boga, dijeleći svetu jednost u tri potpuno odijeljene supstancije, stranejedna drugoj. Nužnoje nai¬ me da Božja Riječ bude prije svega združena s Bogom, a Duh Sveti da prebiva u Bogu i u njemu ostane. Zato je bezuvjetno nužno da božansko Trojstvo bude u jed¬ nom, kao u jednom žarištu, prije svega da u Bogu svemogućem sve bude sabrano i združeno. Jer učenje ludog Marciona, cijepanje i dijeljenje jednosti u tri počela, davolsko je učenje a ne onih pravih Kristovih učenika i onih kojima je milo učenje Spasitelja. Oni naime točno znaju da božansko Pismo doduše naviješta Trojstvo, ali da ni Stari ni Novi zavjet ne naviještaju tri boga.

(pogl. 2) Nećemo pak manje koriti one koji smatraju daje Sin stvorenje i misle 113 daje Gospodin načinjen poput bilo čega stoje zbilja načinjeno, jer božanske riječi za njega svjedoče o pravom i doličnom rođenju, a ne o nekom oblikovanju ili stvaranju.

Nije dakle bilo kakva, nego najveća hula, govoriti za Gospodina daje načinjen ruka¬ ma. Jer ako je Sin načinjen, onda jednom bijaše vrijeme u kojem njega nije bilo; međutim, on bijaše uvijek, ako je on, kao što sam kaže, u Ocu [Iv 14,10 slji ako je Krist Riječ, Mudrost i Sila - jer daje Krist to, kao što znate, kažu božanska Pisma [Iv 1,14; 1 Kor l,24J-a to su upravo sile Božje. Ako je pak Sin bio načinjen, onda bijaše vrijeme kad njega nije bilo; dakle, bilo bi vrijeme u kojem je Bog bio bez njega; a to je posve besmisleno.

I što bih se ja još više o tome trebao očitovati vama, muževima, punima Duha, H4 koji točno znaju kakve nesuvislosti nastaju iz tvrdnje daje Sin stvorenje? ini mi se da vodeće glave takvog gledišta nisu na to mislile, i za to su skroz naskroz promašile istinu, jer su drugačije shvatile (riječi) »Gospodin me je stvorio kao početak svojih putova« [Izr 8,22: Septg.jnego li to želi božansko i proročko Pismo na tom mjestu.

Jer, kao što znate, ne postoji samo jedno značenje (riječi) »stvorio«. Naime, »stvo¬ rio« na tom mjestu treba rezumjeti u smislu »postavio na vrh od njega načinjenih dje¬ la«, načinjenih pak po samom Sinu. »Stvorio« se pak tu ne kaže u smislu »načinio«.

29

Postoji naime razlika između »stvoriti« i »načiniti«. »Nije li upravo taj tvoj Otac tebe stekao, tebe načinio i tebe stvorio?« [Pnz 32,6: Septg.\ kaže Mojsije u velikoj pjesmi u Ponovljenom zakonu. Vama bi također mogao netko reći: O vi nerazumni ljudi, Ida lije daklej stvorenje prvorodenac svakoga stvorenja [Kol 1,15\ »koji je rođen u krilu zvijezde jutarnje« [Ps 110,3: Septg.\ koji je kao mudrost kazao: »Prije sviju brežuljaka on me rodio« [Izr 8,25: Septg.J! Može se naime i na mnogim mjestima božanske objave naći rečeno daje Sin bio rođen, ali ne daje bio načinjen. Zbog toga su oni koji se usuđuju govoriti daje njegovo božansko i neizrecivo rođenje nekakvo stvaranje, jednoznačno zavedeni, jer zastupaju laži u odnosu na rođenje Gospodina.

115 (pogl. 3) Ne smije se dakle niti čudesnu i božansku jednost dijeliti u tri božan¬

stva, niti Gospodinovu neizmjerno nenadmašivu veličinu i dostojanstvo umanjivati (navodnim) stvaranjem. Naprotiv, mora se vjerovati u jednoga Boga, Oca svemo¬ gućega, i u Isusa Krista njegovog Sina, i u Duha Setoga, i daje Riječ sjedinjena s Bo¬ gom svega. Jer on kaže: »Ja i Otac jedno smo« [Iv 10,30\ i »ja sam u Ocu i Otac u meni« [Iv 14,10], Tako će naime biti očuvano kako božansko Trojstvo, tako i sveto naviještanje jednosti.

FELIKS I.: 5. (3.?) siječnja 269. -30. prosinca 274.

EUTIHIJAN : 4. (3.?) siječnja 275. -8. (7.?) prosinca 283.

KAJ: 17. (16.?) prosinca 283. -22. travnja 295. (296.?)

MARCELIN: 30. lipnja 295. (296.?) - 25. listopada (15. siječnja?) 304.

117-121: Sinoda u ELVIRI (Španjolska), 300.-303.?

Nije sigurno koje se godine održavala sinoda u Elviri (danas predgrađe Granade). Prema L. Du- chesneu danas se pretežito uzimaju godine 300.-303. (drugi 306.-312. ili vrijeme Silvestra I.). Na te¬ melju dokumenata siguran je samo dan otvaranja: 15. svibnja. Čini se daje kan. 33 te sinode najstariji zakon o celibatu.

Izd.: Bruns 2,3 5-7 12 /MaC 2,7B-18C /HaC 1.251A-258C /PL 84,303-310 /CdLuc 383-393 / CVis 3 6 si 15.

Nerazrješivost ženidbe

117 Kan. 9. Isto tako treba ženi vjernici, kojaje napustila svog preljubničkog muža vjernika i dovodi drugoga, zabranitijoj da ga dovede; ako ga dovede, ne smije primi¬ ti pričest prije nego li onaj kojeg je napustila ode s ovoga svijeta; osim ako bi možda nužda neke bolesti natjerala da joj se pruži.

Celibat klerika

118 Kan. 27. Odlučeno je da biskup ili bilo koji drugi klerik, smije kod sebe imati samo sestru ili rođakinju djevicu posvećenu Bogu; strankinju ne smije imati.

119 Kan. 33. Odlučenoje da se biskupi, svećenici i đakoni kao i svi klerici postavlje¬ ni u službu, suzdržavaju od svojih žena i da ne rađaju djecu: tkogod bi to činio neka bude izbačen iz časnog kleričkog staleža.

30

Krštenje i potvrda

Kan. 38. Ako se plovi u tuđini ili ako u blizini nema crkve, vjernik koji nije oka- 120 ljao svoje krštenje i koji nije bigamist može u slučaju nužde bolesti krstiti katekume- na, i to tako da ga, ako preživi, privede biskupu, da bi ovaj polaganjem ruku mogao dovršiti (krštenje).

Kan. 77. Ako bi đakon koji vodi puk, krstio neke bez